Kratko o teologiji svetkovine: na današnju se svetkovinu Crkva sjeća svih onih koji su već združeni s Bogom u raju. Svakako, svih kanonski proglašenih svetaca, ali i svih onih ljudi, koje sam siguran da svaki čovjek poznaje, koji su živjeli svetim životom, možda u tajnosti noseći svoju žrtvu ili pomažući drugima u skrovitosti. Spominje se svih onih koji, kako pjesma kaže, gledaju Boga oči u oči i u tom su susretu odabrali svetost. Kakav će biti susret kad mi budemo gledali Boga oči u oči?
U današnjim liturgijskim čitanjima Crkva pred nas stavlja odgovarajuća čitanja. U prvom čitanju govori o stočedrdesetičetiritisuće opečaćenih. To je broj punine. To znači da svi imaju priliku spasiti se. Svi smo opečaćeni krvlju Janjetovom. Isus je svojim uskrsnućem opečatio svakog čovjeka za spasenje. Da ovo ne bi ostalo nedorečeno, u evanđelju su pred Crkvu stavljena blaženstva. Blaženstva su plan, ideja, pomoć i vodič kako svatko može postići spasenje. Živeći po blaženstvima dolazimo do drugog čitanja u kojemu nas Ivan upozorava da nas svijet ne će prepoznati ako budemo djeca Božja. Živeći blaženstva uistinu postajemo djeca Božja. Postanimo i mi sveti! Ne mora biti kanonski, ne u cijelom svijetu, posvetimo se živeći blaženstva sa samim sobom, u svojoj obitelji, u svojoj zajednici. Pođimo od sebe i budimo mirotvorci, ponizni, krotki… To je put posvećenja koji Isus stavlja pred nas.
Umjesto zaključka: Dragi čitatelju Svi sveti su zapovijedana svetkovina. To znači da bi svaki kršćanin trebao danas otići na misu. Danas je također prilika da se izmoli potpuni oprost za neku dušu u čistilištu. I posljednja stvar koju bih htio staviti na srce svim čitateljima: pogledaj blaženstva, jedno po jedno, zapitaj se koliko u svom svakodnevnom životu živiš po njima, slijediš li blaženstva? Uzmi si vremena za ovo posljednje i donesi dobru odluku!
