U našoj je domovini poznato svetište BDM na Trsatu u Rijeci. Ono je mjesto hodočašća od davnine, napose za Istru, Kvarner i Liku! Prema predaji 10. svibnja 1291. godine Sveta Nazaretska kućica u kojoj je živjela sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa, prenesena je iz Nazareta na Trsat. A onda 10. prosinca 1294. godine (točno tri godine i sedam mjeseci nakon čudesnoga prijenosa) kućica je nestala s Trsata i našla se je na drugoj strani Jadrana u šumici nedaleko od Recanatija na posjedu izvjesne gospođe koja se je zvala Lauretta. Papa Urban V., 1367. godine darovao je sliku za utjehu hrvatskim vjernicima koji su u Loretu plakali za Svetom Nazaretskom kućicom. Slika se otada nalazi na oltaru našeg Svetišta i sve do danas štuje kao Majka Milosti ili Majka Božja Trsatska. Ona je zaštitnica naše Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda čiji su članovi čuvari svetišta od 1453. godine.
Biti u Marijinoj školi možda zvuči nezanimljivo jer u školi se mora nešto i učiti. Učenje nekima može biti problem zbog toga što teško svladavaju gradivo koje se uči. Škola predstavlja i instituciju koja nosi svoje zakone, uredbe, pravila. Zašto govoriti o Blaženoj Djevici Mariji na primjeru škole kada su mnogi možda jedva dočekali da je završe?
U ozračju blagdana našega svetišta na Trsatu mnogo se razmišlja i govori o Mariji. Počele su svibanjske pobožnosti koje okupljaju mnoštvo vjernika, onih koji se rado odazivaju u Marijinu školu. Marija je bila potpuno predana Bogu koji joj daje milost da nosi pod svojim srcem Spasitelja svijeta, rodi ga i odgaja. Koliku li se samo svetu službu imala ona, neznatna službenica Gospodnja. Marija je surađivala slobodnom vjerom i poslušnošću u ljudskom spasenju. Ona se nalazila pred nedostupnom tajnom. Svjesna je više nego ijedno stvorenje svoje neznatnosti, svoga siromaštva. Ali upravo takve Bog izabire za ostvarenje svojih spasiteljskih nauma, da se pred njim ne hvali nijedno stvorenje. Kao takva Marija nam je uzor duhovnoga i Bogu posvećenoga života u svakodnevici življenja. Stoga Bog računa i na nas i traži našu suradnju, naš udio u spasenju i životu svijeta. Bog poziva svakoga da se odazove pozivu nesebičnoga kršćanskoga služenja. Svatko se treba odazivati u onoj mjeri koja mu je dana. Kao i Marija, svakoga dana pokušajmo odgovoriti kao što je i ona anđelu Gabrijelu riječima: „Neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Lk 1, 38). Zato je Blažena Djevica Marija primjer kao koračati putem vjere, predanja, poslušnosti, vjernosti. Ponekad to nije lako. Ne smijemo se zavaravati da je Božji poziv na služenje nekakav bajkoviti život bez muke, boli, truda, odricanja, umiranja. To je život u kojem, ako se ne živi predano i odgovorno, može zalutati na mnoge stranputice koje vode u propast.
Zato je dobro posjetiti Marijinu školu i u njoj usvajati znanje, primjere, poticaje svetoga služenja i predanja u pozivu koji nam je dan. Svaki vjernik ima priliku upoznati Marijin primjer nasljedovanja puta svetosti i vjernosti Bogu. Stoga pođimo u klupe koje se nalaze u crkvi. Ponesimo krunicu, Sv. Pismo, taj važan školski pribor, i razmatrajmo po Mariji Kristov život. Otvorimo bilježnicu svoga srca i krenimo polako ali sigurno, klečeći ili sjedeći, učiti moliti i živjeti život, te ispite polagati u svakodnevici svoga poziva i zvanja kamo nas Bog poziva da mu služimo.
