86-90 Brisbane Road, 2176 St. John’s Park, Australija
franciscanfatherssjp@bigpond.com
Australija je zemlja snova, čuda i avantura. Takvu su je sanjali i takvom su je doživljavali mnogi Hrvati prispjeli iz Hrvatske, Vojvodine, te Bosne i Hercegovine. Mnogi su Hrvati zastali u dijelovima metropole Sydneya uz more te se zaposlili u tvornicama, neki u administraciji raznih kompanija, neki u prosvjeti, zapravo posvuda gdje god je bilo moguće brzo naći posao. Hrvati pak vični obrtima, građevnim poslovima, te poljodjelstvu u uzgoju raznih kultura na «bezbrojnim» farmama naselili su zapadni i jugo-zapadni dio Sydneya.
Na području općina Fairfield i Liverpool živi negdje oko 7000 Hrvata. Izgradili su Hrvatski klub Kralj Tomislav, Hrvatski klub Jadran-Hajduk, Istra klub. Na ovom području rastao je i napredovao jedan od najpoznatijih nogometnih klubova Australije imenom CROATIA. Inače su se u klubovima sastajali vrlo rado i često naši sunarodnjaci te bi organizirali tečajeve za hrvatske pjesme i plesove, folklorne nastupe, razna slavlja.
Uglavnom su to Hrvati katolici, koji su željeli imati sv. misu na hrvatskom jeziku. Tako su vjernici iz Nove Bukovice uz klub Kralja Tomislava organizirali i proslavu Velike Gospe. Hrvatski svećenici – franjevci iz Summer Hilla su redovito slavili svete mise u crkvi sv. Terezije, Fairfield West. Gotovo je bilo više ljudi oko crkve, nego li u crkvi, jer je bila mala. Sve češće su vjernici spominjali potrebu gradnje vlastite crkve. U to vrijeme već su organizirane vrlo snažne i djecom brojne Hrvatske etničke škole u općinama Fairfield i Liverpool te su djeca učila čitati i pisati hrvatski jezik, hrvatsku povijest i vjeronauk. Osobito je bilo dragocjen Hrvatsko-Australski socijalni centar kojega je godinama profesionalno vodila časna sestra Terezija Kuzmić, a kasnije s. Anđela Jurini i gospođa Marija Orešković.
Hrvatski su biskupi dolazili u pastoralne pohode, razgovarali s vjernicima i otvarali srca za njihove potrebe. Inicijativni odbor vjernika s ovog područja za gradnju tražio je razgovor s biskupom Ćirilom Kosom. Susret je bio organiziran 2. prosinca 1983. u 9,00 sati u prostorijama Hrvatske katoličke misije u Summer Hillu. Desetorica vjernika predvođena Mijom Marićem i Šimom Trinajstićem došla je na razgovor. Već 30. prosinca 1983. pozitivan odgovor biskupu Kosu daje sydneyski nadbiskup kardinal Edward Clancy. U to vrijeme već su vjernici na rubu Fairfieldske općine pronašli zemljište koje su hrvatski svećenici Summer Hilla kupili. Mato Smolčić je bio osoba za odnose s javnošću, ujedno i «motor» inicijativnog odbora.
Upravo 1984. g. dolazi o. Rajko Gelemanović, provincijal iz Zagreba u kanonsku vizitaciju braće u Sydney. Također je razgovarao i s vjernicima, napose inicijativnim crkvenim odborom. Mjesni kapitul bratstva s provincijalom o. Rajkom dogovara dodjelu svećenika fra Gracijana Biršića ovom području. 19. srpnja 1984. Fairfield City Council dao je odobrenje planova za gradnju crkve koje je izradio Šime Trinajstić. Gradnja je počela odmah. Graditelj je bio g. Bernard Rončević uz pomoć 38 neobično požrtvovnih odbornika. Brzo su temelji bili iskopani i betonska deka položena. Već su vjernici slavili Božićnu polnoćku 1984. g. pod otvorenim nebom na mjestu izgradnje nove crkve sa svojim dušobrižnikom. Polnoćka je imala neobičnu Božju moć u dušama vjernika koji su obilno darivali i k tomu marljivo i uporno gradili novo zdanje.
Već 24. veljače 1985. g. pomoćni biskup David Cremin blagoslivlja kamen temeljac. Za blagdan Male Gospe, 8. rujna 1985. biskup David Cremin dozvoljava slaviti svete mise u crkvi koja je već pokrivena. Koncem listopada unutrašnjost crkve je već bogoslužno opremljena s dovršenjem još nekoliko neizbježnih radova. Crkva ima 72 prozora, a sve ih je poklonila kompanija Bože, Iva i Marka Franovića «Boka Windows». Kasniju ugradnju svih vitraja pratila je ista kompanija «Boka Windows», te je poklonila specijalno rađena stakla kao zaštitu umjetničkih prozora. Radove u mramoru je izveo profesionalno g. Boris Laurić. Vjernici su darivali velika crkvena vrata sa svih strana i u među prostorima. Klupe su načinjene iz punog drveta, ukusno oblikovane, a darovao ih je g. Nikola Šarić. Sami su se vjernici javljali za darivanje mramornog oltara, tabernakula, propovjedaonice, svih kipova i liturgijskih predmeta. Sve strujne radove na rasvjeti crkve odlično je izveo Andrija Gurlica. Mato Smolčić je sa svojom djecom zasadio obilje cvijeća, grmlja i raslinja na parkiralištu i oko crkve.
Već je 17. studenoga 1985. organizirana svetkovina posvete crkve sv. Nikole Tavelića. Posvetu su vodili domovinski biskup Mijo Škvorc i sydneyski David Cremin. Odazvao se je i Premier New South Walesa Mr. Neville Wran, brojni predstavnici lokalnih građanskih službenika. Slavlje su uzveličali i provincijali iz Zagreba fra Rajko Gelemanović i iz Sarajeva fra Luka Markušić, zatim svećenici franjevci te mjesni kler i naš brat fra Vinko Švogor. Slavlju se slila rijeka oko pet tisuća hrvatskih vjernika. Slavlje je bilo neopisivo lijepo i duboko doživljeno u zajednici. Ponos je hrvatskih katolika rastao tim više što je i crkva Naše Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta 24. studenoga 1985. bila jednako svečano posvećena.
Bez sumnje je hrvatska zajednica Sydney dobila snažan dokaz za oporavak svoje samosvijesti i vrijednosti nakon nemalih teškoća s državnim, a i crkvenim čimbenicima sedamdesetih godina.
U rastu samopouzdanja već je u rujnu 1986. godine g. Šime Trinajstić u dogovoru sa svećenikom izradio plan izgradnje Hrvatskog katoličkog centra. Planirane su učionice za vjeronauk, crkveni i socijalni ured, knjižnica, svećeničke prostorije. Teren je bio trasiran već 3. listopada 1986., temelji izliveni 7. listopada 1986., zidovi podignuti 20. veljače 1987., a krovište je dovršeno 23. svibnja 1987. Centar je blagoslovio provincijal, fra Rajko Gelemanović 17. studenoga 1987. g. Radove je izveo g. Bernard Rončević. Sve mramorne površine je uredio g. Boris Laurić. Vrlo snažni klima uređaj je darovao g. Nikola Terkeš. Izgled centra je zdanje «slavonskih ladanja». Spomenimo i kompletan crkveni odbor.
Voditelj zajednice je bio fra Gracijan Branimir Biršić, a predsjednik odbora g. Bernard Rončević. Časni i nadasve zaslužni članovi su bili: Jakov Bačić, + Franjo Bartolić, Jerko Bilić, Ratko Bilić, Branko Bošnjak, + Silvio Čohilj, + Ivan Čolaković, Ivan Fizt, Srećko Franković, Rok Friščić, Ivan Frketić, + Ante Gačić, Šime Gašparović, Šime Glavan, Andrija Gurlica, Petar Hudali, + Stjepan Jurlina, + Jozo Kežić, Jure Komadina,Tomo Komadina, Josip Kontrec, Luka Lebić, Mijo Marić, + Ivan Martinović, Anđelko Marunčić, + Ante Orlović, Josip Peranović, Marko Petrić, Marinko Prendja, + Stanko Puljić, Stjepan Repinec, Mato Smolčić, Ivan Vjeko Šimac, Vlado Šimunović, Stjepan Trinajstić, Šime Trinajstić, Ilija Vrdoljak, Milivoj Žderić.
S odbornicima je vrlo uspješno kontaktirao g. IVAN POLJAK, inače Slovak, vješt u radu pravljenja vitraja. Načinio je više od 60 prekrasnih vitraja koji crkvi daruju miran i skladan ugođaj.
Neprocjenjiva je ljubav vjernika izgradila i crkvu i centar te smo bili i ostali jedino dužnici Božji, bez centa duga ljudima. Upravo se pokazao živi kapital hrvatske zajednice, a to su vješte i vrijedne ruke odličnih obrtnika i nadasve katoličko srce.
Pastoralna struktura zajednice
Područje crkvene zajednice sv. Nikole Tavelića se proteže u promjeru od 50 km. Naša statistika stanja duša obuhvaća 6,787 vjernika. Vjerojatno više od 7000 katolika hrvatskog podrijetla živi na tom području. Najstariji članovi zajednice su došli u Australiju 1920-tih godina kao djeca s roditeljima. Njihova djeca jedva znaju pokoju hrvatsku riječ. Jedan iseljenički val je pristigao u ove predjela Sydneya u vrijeme II. svjetskog rata. U vremenu poraća dolazi novi i još snažniji val doseljenika. Početkom 1960-tih godina ponovno se sve učestalije doseljavaju Hrvati pretežno iz hrvatskog priobalja, te s otoka i napose s poluotoka Pelješca. Od 1969 – 1973. hrvatski živalj iz Srijema, Slavonije, Hrvatskog Zagorja, Karlovca, Like, Hrvatskog primorja i Istre oblikuje neobično mnoštvo sito komunističkog raja i željno poštenog rada i plodova svojih ruku dospijeva do svih gradova i naselja Australije, tako i do ovih dijelova Sydneya. Blagoslovom kuća obuhvaćamo 1015 obitelji, stanova i farma.
Neobičnu vrijednost pastoralnom radu pridonosi obitelj časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove koje imaju kuću odmah preko puta crkve. Svoju su kuću sestre sagradile 1985.
Ideal nam je bio i ostao u Pastoralnom vijeću zajednice imati zastupljene manje – više sve krajeve Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pastoralno vijeće sada ima 11 članova koje su vjernici glasačkim listićem birali te predstavnicu časnih sestara koju sestre opunomoće. Pastoralno vijeće biramo svake treće godine prema Konstituciji koju smo izradili po uzoru + biskupa Johna Heapsa. Tako je Pastoralno vijeće oblikovalo sedam odbora: Izvršni odbor, Odbor za Evangelizaciju, Liturgijski odbor, Odbor Caritasa, Financijski odbor, Odbor hrvatske katoličke mladeži i Radni odbor.
Svake godine organiziramo Godišnji opći sabor zajednice koji može i Konstituciju mijenjati. Pastoralno vijeće kao svaki odbor napose podnose izvještaj skupljenim vjernicima o svome radu. Postoje također Živi krugovi: Cenakul Gospinih pobožnika, Katolička karizmatska obnova, Klanjatelji Krvi Kristove, FRAMA = Franjevačka mladež, Kandidatura Franjevačkog svjetovnog reda (FSR), Vokalno-instrumentalni zbor mladih «Anđeli čuvari», Ministranti, «Radosna zrela dob», Poslužitelji riječi (čitači), Crkveni zbor odraslih «Zbor sv. Cecilije».
Sv. misu subotom navečer i nedjeljom u 8,30 te u 10,30 pohodi više od 1500 vjernika. Inače imamo svaki dan u tjednu sv. mise kod kojih sudjeluje između 40 i 60 vjernika. Osobito su njegovane pobožnosti klanjanja Presvetom Oltarskom sakramentu; križnog puta u korizmi; čašćenje Božanskog Milosrđa u vazmenom vremenu; duhovske devetnice; čašćenje Krvi Kristove u srpnju; svibanjske i listopadske pobožnosti prema Majci Božjoj, dnevna molitva Gospine krunica i litanije. 15 godina smo imali redovitu Biblijsku tribinu petkom navečer.
Pastoralni radnici i suradnici
Fra Gracijan Branimir Biršić, profesor hrvatskoga jezika graditelj je crkve i centra sa spomenutim crkvenim odborom koji djeluje do 1996. Od 30. kolovoza 1987. do 28. travnja 1993. surađuje fra Marijan Glamočak kao kapelan. Zatim dolazi fra Mato Mučkalović na kapelansku dužnost te ostaje do 1996. g.
Provincijska uprava šalje 1996. fra Marijana u St Johns Park dok ne nađe neko bolje rješenje kako je dogovoreno. Fra Marijan preuzima centar 1. rujna 1996. Fra Michael Nekić dolazi za kapelana u rujnu 2001. te ostaje do srpnja 2002. g. Fra Euzebije Petar Mak dolazi početkom kolovoza 2006. u St Johns Park za duhovnog pomoćnika djelomično stoga, jer on je voditelj Hrvatskog katoličkog centra u Newcastleu.
Ovaj centar sv. Nikole Tavelića svakog vikenda izdaje tjedni listić imenom KRISTU USUSRET. Prvi broj je izašao 5. listopada 1996. Dakle, već je iza nas 12. godina uspješnog i odgovornog rada. Naš LISTIĆ ne prodajemo, niti skupljamo posebne milodare za njega, već ga iz crkvene milostinje financiramo i darujemo svojoj zajednici i gostima.
Osobito je zapažena pastoralna suradnja časnih sestara na području katehizacije svih proteklih godina, priprave djece na sakramente prve ispovijedi, pričesti, krizme i zaručnika na vjenčanje što sada čini s. Terezija Kuzmić. Uz vjeronauk djeci, s. Terezija približava roditeljima crkvenu nauku o sakramentima, crkvenom učenju i moralu, molitvi i organiziranju svakodnevnog života na dobro djece.
Redovito vježbanje i nastupe crkvenog zbora sv. Cecilije vodi s. Iluminata Antolović. Neobično dojmljivo izvođenje Muke Kristove na cvjetnicu svake godine. Sr. Margareta vodi sakristiju i brine se za crkvu. Sr. Marija Ćosić, inače dugogodišnja katehistica, je 1995. g. započela neobično uspješno s molitvenim sastancima Katoličke karizmatske obnove koji su se odlično u zajednici ukorijenili. Sestra Julija se brine za tjelesno dobro sestara i svećenika.
Iz postojećeg Pastoralnog vijeća te njegovih odbora razvila se živahna djelatnost laika kao volontera na raznim područjima. Od samog početka postojanja zajednice Financijski se odbor svakog tjedna brine za plaćanje računa, brojenje milostinje, dogovaranje piknika, te odnošenje milostinje na banku. Caritasov odbor se brine za posjete bolesnicima u zajednici, a napose u našem Naselju kardinala Stepinca. Čak svakodnevno članovi našeg Caritasa pomažu u hranjenju nemoćnih u njegovalištu blaženog Alojzija Stepinca.
Liturgijski je odbor pratio liturgiju svake korizmene nedjelje i aranžirao liturgijske simbole za bolje razumijevanje poruke Riječi Božje. Također organizira simbolima bogato slavlje Posljednje večere i pričest za sve vjernike pod obje prilike, Getsemansku uru, liturgiju Velikog petka i napose brižno liturgiju vazmenog bdjenja.
Odbor mladih, već tradicionalno, sudjeluje u Svjetskom danu mladih i susretu sa Svetim Ocem Papom. Tako je 2005. g. osmero mladih pošlo iz naše zajednice u Köln u Njemačku na susret s papom Benediktom XVI. Upravo se mladi nalaze u pripremama za Svjetski dan mladih u Sydneyu 2008. g. FRAMA želi prikupiti dovoljno novčanih sredstava za puno sponzoriranje dvoje mladih iz Hrvatske, te Bosne i Hercegovine za WYD 2008. FRAMA također u dogovoru sa zborom mladih «Anđeli čuvari» organizira svake prve subote u mjesecu MISU MLADIH. Sve piknike organizira Radni odbor u dogovoru s Financijskim odborom i uz veliku i stalnu pomoć Pastoralnog vijeća.
Ova zajednica ima 107 članova koji se brinu za urednost crkve i centra, te jednu grupu muškaraca koji uređuju okoliš crkve i centra. Tako svake godine Radni i Liturgijski odbor dogovore sv. misu i zahvalni ručak u prosincu kao ZAHVALNICU za naših više od 250 volontera bez kojih život ove zajednice nije zamisliv.
Već imamo bogato iskustvo sa seminarima na području EVANGELIZACIJE. Upravo pozivamo mlade bračne parove, te mladiće i djevojke na duhovni seminar na engleskom jeziku o «Novom životu» – u Kristu. Prošle godine od 22. do 26. studenog imali smo duhovnu obnovu s Fr. JAMES MANJACKAL što je odobrio kardinal dr. George Pell, sydneyski nadbiskup. Još i sada vjernici brojnim pismima svjedoče o svojim obraćenjima i liječenjima koja su doživjeli u seminaru «Naš Bog je silan Bog». 2001. duhovni seminar je držao fra ZVJEZDAN LINIĆ, a prije njega don MILIVOJ BOLOBANIĆ. Iskustva su vrlo pozitivna. Plodovi su na obraćenje i promjenu života na dobro cijele zajednice.
Naša je suradnja s NASELJEM KARDINALA STEPINCA stalna pod vidom sv. misa svakog petka u mjesecu, osim prvoga kada smo u crkvi. Pred prvi petak u mjesecu svećenik obiđe sve sobe naših štićenika u HOSTELU, a redovito petkom sve bolesnike u NJEGOVALIŠTU. Suradnički organiziramo slavlje blaženog Alojzija Stepinca, Dan hrvatske baštine u svibnju, razne piknike na kojima su prisutni i stanovnici HOSTELA. Inače su naši susjedi iz Naselja kardinala Stepinca rado i redovito prisutni na vjenčanjima, krštenjima, crkvenim slavljima i dakako kod nedjeljnih sv. misa. Svećenici pouzdano kada god je potrebno danju i noću posjećuju teško bolesne po bolnicama i drugim njegovalištima.
Nezaboravna je «Lijepa naša»! Često Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu spominju vjernici prve generacije doseljenika. Njihov san je dosanjan. Gledaju svoju djecu i čude im se da tako olako putuju po svijetu i troše novac. S nedoumicom slušaju što im njihova djeca, unuke i unuci pričaju o ljepotama Hrvatske, plodnim šumama i livadama, bistroj i čistoj vodi i zraku Bosne, te krševite Hercegovine. Očito se na horizontu mladih sunce rađa i život je pun izazova i ljepota. Jednostavno žubori dalje. (fra Marijan, zapisao 22/23.05.2007.)