Zaštita maloljetnika i odraslih ranjivih osoba

IZJAVA O ZAŠTITI MALOLJETNIKA I ODRASLIH RANJIVIH OSOBA –
NAČELA, STRUKTURE, POSTUPCI
Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda

UVOD

Kao redovnici Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (dalje: Provincija), jedinice Reda manje braće (dalje: Red), svjesni bolnih slučajeva zlostavljanja maloljetnika i odraslih ranjivih osoba u Crkvi i svijetu, izjavljujemo da štitimo dostojanstvo svake ljudske osobe, osobito maloljetnika i odraslih ranjivih osoba, ne toleriramo nikakav oblik spolnog zlostavljanja ili zlostavljanja druge vrste, prihvaćamo žrtve zlostavljanja i pružamo im stručnu potporu, provodimo odgovarajuće pravne postupke prema zlostavljačima u skladu s građanskim pravom Republike Hrvatske i kanonskim zakonodavstvom. Stoga, prihvaćajući sve učiteljske i stegovne odredbe Svetoga Oca i Svete Stolice, dokumente i odluke Hrvatske biskupske konferencije te propise Reda, ovime naznačujemo načela usmjerena na prevenciju navedenih zlostavljanja i odgovarajuće strukture i postupke uspostavljene radi suočavanja s takvim kažnjivim djelima počinjenim od strane redovnika Provincije, kako klerika tako laika, te laika s kojima surađujemo u ostvarivanju svoga poslanja.

I. OSNOVNA NAČELA

Bilo kakvo zlostavljanje maloljetnikâ i odraslih ranjivih osoba, osobito spolno zlostavljanje, predstavlja ne samo kažnjivo djelo, nego i vrlo teški grijeh, to više ako je počinitelj osoba kojoj su žrtve bile povjerene u crkvenom okružju na temelju povjerenja koje se općenito daje onima koji se, po svome posvećenom zvanju, posvećuju služenju onima koji su najnezaštićeniji.

Svako zlostavljanje teško ranjava dostojanstvo žrtve, narušava njezin tjelesni i psiho-afektivni integritet, protivno je svim moralnim zakonima, kao i Evanđelju i vrijednostima posvećenoga života. Ako je učinjeno od strane klerikâ, redovnikâ ili laika koji su s klericima ili redovnicima povezani u ostvarivanju njihova poslanja predstavlja tešku sablazan koja obeskrepljuje evanđeosko svjedočanstvo Crkve.

Na temelju iznesenoga, osuđujemo svaki oblik zlostavljanja i neprimjerenoga ponašanja učinjenog od strane bilo koga prema maloljetnicima i odraslim ranjivim osobama te se tome protivimo. Ograđujemo se od slučajeva zlostavljanja učinjenih od redovnikâ naše Provincije. Odlučni smo u poduzimanju svih propisanih građanskih i kanonskih postupaka koji imaju za svrhu štićenje maloljetnih i odraslih ranjivih osoba te, nakon što je kažnjivo djelo počinjeno, uspostavljanje pravednosti i popravljanje krivca. Svakom ćemo slučaju prijave odnosno obavijesti o kažnjivom djelu pristupiti ozbiljno, žurno, uravnoteženo i sa suosjećanjem.

Oštro se protivimo svakom obliku prikrivanja takvih kažnjivih djela (šutnjom, zataškavanjem ili na bilo koji drugi način), pomaganja počinitelju da izbjegne podvrgavanje istragama mjerodavnih vlasti, kao i zanemarivanju provođenja svih propisanih postupaka u svrhu utvrđivanja istine.

Kao Provincija dužni smo primiti i suosjećajno saslušati žrtve i njihove obitelji, kao i druge prijavitelje i svjedoke. Obvezujemo se pružiti skrb žrtvama, pružajući im svaku vrstu pomoći (osobito medicinsku, psihološku i duhovnu) koja nam je na raspolaganju.

Budući da maloljetnici imaju pravo boraviti u sigurnim ambijentima, slobodni od bilo kojega oblika iskorištavanja, nasilja i diskriminacije, obvezujemo se u našim samostanima, crkvama te pastoralnim i drugim prostorima zajamčiti im sigurnost. Bilo kakve epizode nedoličnog ponašanja, makar i ne ulaze u kategoriju kažnjivoga djela, ne podcjenjujemo niti prešućujemo, nego se s njima suočavamo na odgovarajući način da bi se navedeno ponašanje prekinulo.

II. TERMINOLOŠKA RAZJAŠNJENJA

Pod izrazom spolno zlostavljanje podrazumijeva se u crkvenom pravu:

prisiljavanje nekoga nasiljem, prijetnjom ili zloporabom vlasti da počini spolne radnje ili im se podvrgne;
spolna radnja učinjena s maloljetnom osobom, osobom koja je trajno nesavršeno sposobna služiti se razumom ili odraslom ranjivom osobom. Spolna radnja, u ovom kontekstu, ima vrlo široko značenje te može uključivati, primjerice, spolne odnose (s pristankom ili bez njega), tjelesni kontakt sa seksualnom pozadinom, egzibicionizam, samozadovoljavanje, produkciju pornografije, navođenje na prostituciju, razgovore i prijedloge seksualne naravi;
stjecanje, čuvanje, izlaganje ili širenje pornografskih slika maloljetnih osoba ili osoba koje su trajno nesavršeno sposobne služiti se razumom, i to na bilo koji način i bilo kojim sredstvom;
vrbovanje ili poticanje maloljetne osobe, osobe koja je trajno nesavršeno sposobna služiti se razumom ili odrasle ranjive osobe da se prikaže na pornografski način ili da sudjeluje u stvarnim ili simuliranim prikazima pornografskog sadržaja.¹

Pod izrazom maloljetna osoba podrazumijeva se svaka osoba koja nije napunila osamnaest godina života, a s njom je izjednačena osoba koja je trajno nesavršeno sposobna služiti se razumom.
Pod izrazom odrasla ranjiva osoba podrazumijeva se svaka osoba u stanju nemoći, tjelesne ili mentalne nesposobnosti ili lišenosti osobne slobode koja, makar samo povremeno, ograničuje njezinu sposobnost da razumije ili želi ili se odupre onome čime će ju se povrijediti.²

III. TEMELJNE STRUKTURE UNUTAR PROVINCIJE

Iako je svaki redovnik Provincije i laik s kojim surađujemo u ostvarivanju svojega poslanja odgovoran za štićenje maloljetnika i odraslih ranjivih osoba te poduzimanje odgovarajućih koraka ako saznaju za bilo kakvo zlostavljanje, unutar Provincije postoje i temeljne strukture koje tome služe. One su sljedeće:

Provincijalni ministar. Njegova je zadaća nadzirati život i djelovanje redovnikâ Provincije, voditi brigu o programima početne i trajne formacije s obzirom na zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba (dalje: Zaštita), imenovati provincijskog Delegata za Zaštitu i osobu za prvi kontakt s prijaviteljem, ustanoviti provincijski Ured za Zaštitu kojemu predsjeda Delegat, zaprimati prijave o zlostavljanjima i pokrenuti prethodnu istragu te, kada se radi o svećenicima ili redovnicima, o tome obavijestiti Generalnoga ministra Reda i Svetu Stolicu.
Delegat za Zaštitu. Njegova je zadaća savjetovati provincijalnog ministra s obzirom na Zaštitu, surađivati u organiziranju formativnih programa za redovnike Provincije i laike s kojima surađujemo, pratiti crkvene smjernice i zakonodavstvo s obzirom na Zaštitu. On ujedno predsjeda Uredom za zaštitu.
Osoba za prvi kontakt s prijaviteljem. Prijavitelj može njoj uputiti prijavu ili je obavijestiti o počinjenom zlostavljanju. Njoj provincijalni ministar može povjeriti da obavi prvi razgovor s prijaviteljem. Njezino ime i kontakt objavljeni su na mrežnoj stranici Provincije.
Ured za Zaštitu. Sastavljen je od stručnjaka raznih disciplina (psihologija, zdravstvena zaštita, pravo, društveno priopćavanje…). Njegov je zadatak: pripremati i ostvarivati formativne programe za redovnike Provincije i laike s kojima surađujemo s obzirom na Zaštitu; održavati, uime provincijalnog ministra, kontakt s onima koji su obavijestili o zlostavljanju, osobama koje su pretrpjele zlostavljanje i, po potrebi, njihovim obiteljima; pomagati provincijalnom ministru u vođenju svih potrebnih postupaka po primitku prijave ili obavijesti o kažnjivom djelu.
Provincijsko povjerenstvo za Zaštitu. Ono je sastavljeno od redovnikâ Provincije, ali i drugih osoba, po mogućnosti i laika. Njegov je zadatak brinuti se da provincijski standardi Zaštite budu podložni nadzoru. To uključuje i reviziju ove izjave svake tri godine kako bi se zajamčilo da ona prati način pristupanja Crkve i Države pitanjima Zaštite.

IV. POSTUPANJE U SLUČAJU OBAVIJESTI O SPOLNOM ZLOSTAVLJANJU

S obzirom na način postupanja u slučaju zaprimljene prijave odnosno obavijesti o spolnom zlostavljanju maloljetnika i odraslih ranjivih osoba od strane redovnika Provincije, kako klerika tako laika, upućujemo na osnovne dokumente navedene u br. V., osobito na Vademecum, a ovdje dajemo samo neke naglaske.

Obavijest o zlostavljanju provincijalnom ministru može stići na razne načine, primjerice:

kroz vršenje svoje službe nadzora nad životom i djelovanjem redovnikâ;
formalnom prijavom, usmenom ili pismenom, upućenom njemu samome, Osobi za prvi kontakt, drugoj crkvenoj ili građanskoj vlasti, od strane žrtve ili osobe koja ima saznanja o činjenicama;
saznanjem da određeni broj osoba govori o počinjenom kažnjivom djelu, makar bez iznošenja konkretnih činjenica;
informacijama koje su se proširile sredstvima društvenog priopćivanja;
anonimnim dopisom.

Svatko može prijaviti slučaj spolnoga zlostavljanja kojemu je bio žrtva, kojemu je svjedočio ili za koji je saznao. Svaki je redovnik Provincije, ako dođe do saznanja o počinjenom spolnom zlostavljanju, dužan o tome obavijestiti provincijalnog ministra ili Osobu za prvi kontakt. U slučaju da to ne učini podliježe stegovnim mjerama.

Po primitku prijave ili obavijesti provincijalni ministar ili Osoba za prvi kontakt mora pokazati prema osobi osobito prihvaćanje i podršku. Mora pokazati svoju raspoloživost da se dođe do jasnoće u pogledu onoga što se dogodilo. Ako osoba optužbu nije iznijela napismeno, nego samo usmeno, neka provincijalni ministar ili Osoba za prvi kontakt što je prije moguće pismeno zabilježi sadržaj optužbe.

Svakoj prijavi ili obavijesti o kažnjivom djelu mora se pristupiti s empatijom prema navodnoj žrtvi, pravovremeno, profesionalno i diskretno, kako bi se štitila prava svih uključenih osoba. Posebno je važno da provincijalni ministar ili Osoba za prvi kontakt primi one koji tvrde da su oštećeni, kao i njihove obitelji, da ih sasluša i pruži im podršku, također posredstvom posebnih službi, da im pruži duhovnu, kao i liječničku pomoć, uključujući terapijsku i psihološku, u skladu s konkretnim slučajem.³ U središte je potrebno staviti žrtvu, poštujući pritom slobodu punoljetne žrtve ili njezinih roditelja ili skrbnika da poduzmu, po vlastitom mišljenju, najprimjerenije daljnje pravne postupke i svake druge postupke koje smatraju najprimjerenijima.

Ako je obavijest o kažnjivom djelu barem vjerojatna provincijalni ministar treba pokrenuti prethodnu istragu⁴ i, uz strogo poštivanje državnih zakona, slučaj se treba prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu. Posve je neophodno da se u fazi prethodne istrage izbjegne bilo koji čin koji bi navodne žrtve mogle protumačiti kao prepreku u ostvarivanju svojih građanskih prava pred državnim tijelima.

Prethodnom istragom treba se prikupiti podatke koji će jasno ukazati na vjerojatnost počinjenog kažnjivog djela. Po završetku prethodne istrage svi njezini spisi šalju se, preko generalnog ministra Reda, Dikasteriju za nauk vjere kada se radi o redovniku kleriku odnosno Dikasteriju za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kada se radi o redovniku laiku te se zatim postupa prema odlukama dikasterija. Kada se radi o laiku koji s nama redovnicima surađuje u ostvarivanju našega poslanja, moraju se strogo obdržavati građanski zakoni Republike Hrvatske.

Već od početka prethodne istrage provincijalni ministar ima pravo, radi štićenja drugih mogućih žrtava i drugih motiva, naložiti optuženom redovniku neke od mjera opreza koje su nabrojane u kan. 1722, primjerice zabranu javnoga vršenja svećeničke službe ili zabranu boravka u određenom mjestu. To ne dovodi u pitanje presumpciju nevinosti optuženoga jer ga se ne može smatrati krivim za kažnjivo djelo dok mu se ne dokaže krivnja kaznenim postupkom.⁵

Nakon što Dikasterij zaprimi spise prethodne istrage i pomnjivo ih prouči donosi odluku o daljnjim koracima, koji mogu biti: arhivirati slučaj; zatražiti dopunu prethodne istrage; nametnuti nekaznene stegovne mjere; nametnuti kaznene lijekove ili pokore; dati opomenu ili ukor; naložiti kazneni postupak, bilo sudski bilo upravni; odrediti druge mjere pastoralne skrbi.⁶ Ako se provede kazneni postupak, on može imati tri ishoda: osuđujući (constat) – kad je s moralnom sigurnošću utvrđena krivnja optuženoga redovnika te se izriče ili proglašava vrsta kazne; oslobađajući (constat de non) – kad je s moralnom sigurnošću utvrđeno da optuženi redovnik nije kriv jer, primjerice, navodni događaj nije se dogodio, nije ga počinio optuženi ili se događaj prema zakonu ne smatra kaznenim djelom; otpuštajući (non constat) – kad nije moguće postići moralnu sigurnost o krivnji optuženoga budući da dokazi o tome da se događaj dogodio, da ga je učinio optuženi redovnik ili da je počinjen od osobe koju se može optužiti nedostaju, nisu dovoljni ili su proturječni.⁷

Ako je redovnik počinio kažnjivo djelo protiv šeste Božje zapovijedi s maloljetnom osobom ili osobom koja je trajno nesavršeno sposobna služiti se razumom, generalni ministar može donijeti odluku o otpuštanju redovnika iz Reda. U slučaju pridobivanja ili navođenja navedenih osoba da se na pornografski način pokažu ili da sudjeluju u pornografskim prikazima, kao i u slučaju stjecanja, čuvanja, pokazivanja ili širenja pornografskih slika navedenih osoba generalni ministar Reda mora otpustiti redovnika.⁸

U slučaju prijave ili sumnje o spolnom zlostavljanju maloljetnika ili odrasle ranjive osobe od strane volontera ili zaposlenika Provincije moraju se najstrože slijediti državni propisi.

V. OSNOVNI DOKUMENTI

Zakonik kanonskoga prava;
Motu proprio pape Ivana Pavla II. Sacramentorum sanctitatis tutela (30. travnja 2001.);
DIKASTERIJ ZA NAUK VJERE, Epistula »De delictis gravioribus« eidem Congregationi pro Doctrina Fidei reservatis (18. svibnja 2001.);
DIKASTERIJ ZA NAUK VJERE, Normae de gravioribus delictis (21. svibnja 2010.);
DIKASTERIJ ZA NAUK VJERE, Normae de delictis Congregationi pro Doctrina Fidei reservatis (8. prosinca 2021.);
Motu proprio pape Franje Come una madre amorevole (4. lipnja 2016.);
Motu proprio pape Franje Vos estis lux mundi (25. ožujka 2023.);
DIKASTERIJ ZA NAUK VJERE, Vademecum su alcuni punti di procedura nel trattamento dei casi di abuso sessuale di minori commessi da chierici (5. lipnja 2022.);
HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Smjernice HBK-a za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba (8. prosinca 2023.).

Navedena izjava odobrena je od strane Definitorija Provincije dana 3. prosinca 2024.

fra Milan Krišto, v.r.
provincijalni ministar

fra Mario Zubak, v.r.
tajnik Provincije

____________________________

KONTAKT

Delegat za Zaštitu: fra Ratko Radišić, crkveni pravnik
Osoba za prvi kontakt s prijaviteljem: fra Krunoslav Kolarić, geštalt psihoterapeut

E-mail: zastita-maloljetnika@ofm.hr

Tel: 099 500 3471

____________________________

1
usp. motu proprio pape Franje Vos estis lux mundi (dalje: VELM) čl. 1, § 1, a; kan. 1398, § 1; Vademecum su alcuni punti di procedura nel trattamento dei casi di abuso sessuale di minori commessi da chierici (dalje: Vademecum) Dikasterija za nauk vjere br. 1-2.
2
Usp. VELM čl. 1, § 2; Vademecum br. 3-5.
3
Usp. VELM čl. 5, § 1.
4
Usp. kan. 1717.
5
Usp. kan. 1321, § 1; VELM čl. 13, § 7.
6
Usp. Vademecum br. 77.
7
Usp. Vademecum br. 84.
8
Usp. kan. 695.