SJEĆANJE NA USKRS
Sjetih se baš Tebe u ovaj kasni sat,
Tebe Uskrsli koji se često skrivaš
Tebe što nitko ne zna gdje si sad,
jesi li nas napustio ili sanak snivaš.
Sjetih se onda i svih Tvojih obećanja,
i šta si rekao Petru i Ivanu i Magdaleni
da si s nama do svršetka svijeta,
volio bih da to još jednom kažeš meni.
Sjetih se i one djevojčice iz Đorđićeve
što je uvijek bila blizu Tvog oltara,
i njene zadnje zadaće o žrtvi Tvoje Majke
mislim da se Anamarija zvala.
Sjetih se onda i one majke u Petrovoj
koja nije htjela roditi onog mališana,
dok pokriva ga dekom i šapuće sine moj,
tu smo na ulici, ne boj se, ja sam tvoja mama.
Sjetih se onda i onoga mladog kockara
što je svake noći išao u kasino
i ne bi izlazio dok ne ostane bez para
a večeras je ipak sa obitelji bivo.
Sjetih se i psalma četrdesetšestog
i tvoje opomene u retku predzadnjem:
„Prestanite i znajte da sam ja Bog
nad pucima i svom zemljom uzvišen!“
Sjetih se opet da ipak ti svime vladaš
i virusima i potresima i odredbama
znam da dalje mudro vodiš i upravljaš
i svećenicima i papom i biskupima.
Sjetih se onda da si se Ti bolje sjetio,
Ti Uskrsli što neshvatljiv nam bivaš,
oprosti mi dobri Isuse nisam primijetio
kad nam se pokazuješ a kada se skrivaš.
Fra N.N