Prijevod teološkog razmatranja oca dominikanca Jordana Aumann-a o darovima Duha Svetog:
Teškoća u uspostavljanju točne povezanosti između kreposti i darova je dvostruka. Prvo, kreposti obuhvaćaju tako širok raspon ljudskih čina da se jedna krepost može odnositi na više darova; na primjer, krepost vjere odnosi se i na dar razuma i na dar znanja. Drugo, neki darovi, poput znanja, savjeta i straha Gospodnjeg, primjenjuju se na više kreposti; tako se strah Gospodnji odnosi i na kreposti nade i umjerenosti. Podijelit ćemo darove prema moćima u kojima prebivaju i opisati funkciju svakog dara.
Prije nego što pojedinačno obradimo darove, važno je istaknuti dvije stvari. Prvo, naše sudjelovanje u božanskom životu nije nešto prolazno; naprotiv, po posvetnoj milosti pozvani smo trajno sudjelovati u samom životu i naravi Božjoj, počevši ovdje u vremenu, a nastavljajući kroz svu vječnost u slavi. Štoviše, naša djela pod milošću trebaju nam postati „prirodna“, i upravo zato primamo ulivene kreposti i darove Duha Svetoga kao navike u izvornom smislu latinske riječi habitus. Kada govorimo o pokretu ili instinctus Duha Svetoga u vezi s darovima, mislimo na njihovo djelovanje, ali darovi kao navike ostaju u našem posjedu sve dok smo u milosti.
Drugo, darovi Duha Svetoga, za razliku od ulivenih kreposti, djeluju na nadnaravan način. Razlog tome jest što čak i naše najuzvišenije kreposti, teološke kreposti, djeluju u nama nesavršeno. Upravo zato što djeluju pod našim vodstvom, njihov način djelovanja uvijek je ljudski, a time i nesavršen. Darovi Duha Svetoga, stoga, nisu samo hitne mjere kojima se Duh Sveti koristi kad se nađemo u posebnim teškoćama; oni su sredstvo po kojem pojedinac dostiže „pobožanstvenjenje“, što je cilj posvećenja. Nadnaravni način djelovanja darova mora se imati na umu osobito kada raspravljamo o njihovoj povezanosti s krepostima, jer lako možemo previdjeti činjenicu da, iako su im nazivi ponekad isti ili su im materijalni predmeti jednaki, djelovanje darova uvijek je pokret u kojem je Duh Sveti glavni djelatnik.
Poput kreposti, darovi Duha Svetoga mogu se podijeliti prema moćima kroz koje djeluju, a zatim i prema svojim formalnim objektima. Ljudske moći uopćeno se dijele na spoznajne, koje se odnose na znanje, i nagonske (apetitivne), koje se odnose na težnju (orexis). Ljudsko znanje može biti spekulativno ili praktično, dok se težnje mogu odnositi na djelovanja volje ili osjećaja. I kao što postoje kreposti koje usavršavaju djelovanje svih tih moći, tako postoje i darovi Duha Svetoga koji usavršavaju kreposti, kao što smo već vidjeli. Prema tome, sedam darova Duha Svetoga možemo podijeliti ovako:
Spoznajne moći:
Spekulativni intelekt:
– dublji uvid u božanske istine: Razum
– ispravno rasuđivanje o istinama vjere: Znanje
– rasuđivanje prema božanskim normama: MudrostPraktični intelekt:
– odlučivanje o ljudskim djelima: SavjetNagonske moći:
Voljna težnja (volja):
– u odnosu prema drugima: PobožnostOsjetilne težnje (emocije):
– ispravna uporaba srdžbenih emocija: Jakost
– ispravna uporaba ugodnih emocija: Strah GospodnjiRazum: daje dublji uvid i prodor u božanske istine koje se drže po vjeri, ne kao prolazno prosvjetljenje, već kao trajna intuicija.
Znanje: omogućuje ispravno prosuđivanje o istinama vjere u skladu s njihovim pravim uzrocima i načelima objavljene istine.
Mudrost: omogućuje prosuđivanje i usmjeravanje svega u skladu s božanskim normama i sa prirodnom sukladnošću koja proizlazi iz ljubavnog sjedinjenja s Bogom.
Savjet: čini pojedinca poučljivim i otvorenim za Božji savjet u pogledu vlastitih djela u svjetlu posvećenja i spasenja.
Pobožnost: potiče sinovsko štovanje Boga upravo kao našeg Oca i odnos prema svim ljudima kao djeci istoga Oca.
Jakost: daje snagu za nadvladavanje poteškoća ili podnošenje boli i patnje snagom i moću koje ulijeva Bog.
Strah Gospodnji: potiče izbjegavanje grijeha i navezanosti na stvorene stvari iz poštovanja i ljubavi prema Bogu.
Plodovi Duha i Blaženstva
U svojoj poslanici Galaćanima sv. Pavao navodi popis plodova tijela i plodova Duha. Plodovi Duha su sljedećih devet: ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, velikodušnost, vjernost, blagost i uzdržljivost. Teolozi još od vremena sv. Augustina drže da Pavao ne navodi potpuni popis, već samo uzorak plodova Duha. To se vidi i iz činjenice da sv. Pavao navodi petnaest djela tijela i jasno daje do znanja da popis nije potpun.
Prvo što treba istaknuti jest da su plodovi Duha kreposna djela ili čini koje čine oni koji su „vođeni Duhom“ (Gal 5,18). Ta djela su suprotstavljena onima koja proizlaze iz tijela, kao što kaže sv. Pavao: „Hoću reći: živite po Duhu i nećete ugađati požudi tijela. Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela: to se protivi jedno drugome“ (Gal 5,16–17). Prema tome, djela Duha svjedoče da je osoba vođena i poslušna Duhu Svetomu.
Druga je važna tvrdnja da sv. Pavao traži od kršćana odvojenost od tjelesnih i svjetovnih stvari. Nakon što navodi plodove Duha, kaže: „A oni koji su Kristovi razapeli su tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu i hodimo“ (Gal 5,24–25).
Treće, iako su plodovi Duha visoko usavršena kreposna djela, nazivaju se plodovima upravo zbog duhovnog užitka koji donose. „Ako su ta djela tako savršena, obilna i postojana“, kaže Juan Arintero, „da ih osoba čini s lakoćom i savršenošću, tada su toliko radosna i ugodna da predstavljaju svojevrsnu predigru vječne sreće. Iako se mogu izvršavati uz poteškoće i nevolje, ipak u nama rađaju neizrecivu radost kojoj se ništa na ovome svijetu ne može usporediti. Doista, oni su usporedivi s radostima neba.“
Još savršenija od plodova su blaženstva. Kao i plodovi, i ona su čini koji proizlaze iz kreposti i darova, ali su toliko savršeni da su bliži djelovanju darova nego ulivenih kreposti. Strogo govoreći, postoji samo jedan Dar i jedan Plod – Duh Sveti; i samo jedno Blaženstvo – blaženo gledanje Boga u slavi. No blaženstva koja je Krist navijestio predstavljaju predokus nebeskih radosti.
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!« (Mt 5,3-10).Svaka blaženstva sadrže dva dijela; prvi dio odnosi se na zaslužni čin, a drugi dio na nagradu. Nagrada se prvenstveno odnosi na život koji dolazi, no također postoji obećanje sreće i u ovom životu.
Sveti Toma razmatra blaženstva povezujući ih s tri vrste života u kojima se nadamo pronaći sreću: životom uživanja, aktivnim životom i kontemplativnim životom. No život uživanja je lažna sreća; stoga se prva tri blaženstva odnose na odricanje od svjetovnih užitaka i zadovoljstava ako se želi primiti obećana nagrada. Aktivni život, pak, jest raspoloženje za buduću sreću, budući da se sastoji u praksi vrline; stoga se četvrto i peto blaženstvo odnose na aktivni život, a šesto i sedmo na posljedice aktivnog života koje su bliska raspoloženja za kontemplativni život. Osmo blaženstvo, prema svetom Tomi, jest očitovanje i potvrda svih prethodnih.
Blaženstva sažimaju veličanstvene ideale koje se predlažu za kršćanski život. Također pokazuju kontrast između života onih koji su vezani za stvari ovoga svijeta i života onih koji slijede Krista. To se jasno pokazuje u Luki 6,17-26, gdje nam je rečeno da je Isus sišao s gore na ravnicu i, gledajući svoje učenike usred mnoštva, rekao:
Blago vama siromasi, jer je vaše kraljevstvo Božje.
Blago vama koji sada gladujete, jer ćete se nasititi.
Blago vama koji sada plačete, jer ćete se smijati.Blago vama kad vas ljudi mrze, kad vas izopćuju i kleveću, i odbacuju vaše ime kao zlo zbog Sina čovječjega! Radujte se toga dana i skačite od radosti, jer gle, velika je vaša nagrada na nebu; jer su tako njihovi oci činili prorocima.
Ali teško vama bogataši, jer ste već primili svoju utjehu.
Teško vama koji ste sada siti, jer ćete gladovati.
Teško vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati.
Teško vama kad vas svi ljudi hvale, jer su tako njihovi oci činili lažnim prorocima.
– Jordan Aumann, O.P., Duhovna teologija