Apostoli su imali najboljeg učitelja. Iz prve ruke ih je o svemu poučavao. Između ostaloga, u više navrata im je napominjao kako ga čeka teška smrt, ali nakon toga uskrsnuće. Gledali su ga uživo, blagovali skupa s njime, razgovarali, doticali ga, pitali što im nije bilo jasno. Pa ipak, kada je njihov učitelj krenuo u muku oni su bili ti koji su se prvi razbježali. Oni su bili ti koji su prvi pokazali nerazumijevanje i neshvaćanje onoga što je u tijeku. Nakon što je uskrsnuo ponovno su bili najtvrđi orah. Nikako da povjeruju u uskrnuće, a izravno su iz njegovih usta na svoje uši čuli da će uskrsnuti. Do te mjere da jedan od apostola nije vjerovao ostalim deset. Zanimljivo, zar ne? Na prvu bi se opravdano mogli zapitati – kako ih je to učitelj naučio, kada su nakon njegovog odlaska ostali neuki, zbunjeni, puni nejasnoća? Mogli bi pomisliti da je učitelj podbacio.
Apostoli su posjedovali teoretsko znanje dobivši ga od najboljeg od kojeg su ga mogli dobiti – samoga Boga, pa ipak, kad je nastupio čas kušnje i nevolje, to znanje nije bilo dostatno gotovo za ništa. Opet su ga bili kadri izdati i zatajiti. Ne bi čovjek nikada rekao za nekoga tko je cijelo vrijeme tako blizu Isusu da će se pokazati tako nesposoban razumjeti ga. Što je posrijedi? Gdje je zapelo? Kada danas-sutra u mojem životu nastupe teške situacije, je li moguće da se i ja izgubim popust apostola iako sam blizu Isusu?
Više nego ijedna druga svetkovina, ova današnja, u kojoj slavimo treću Božansku osobu, govori nam, jednostavno rečeno: uzalud ti svega ako nemaš Duha Svetoga. Apostolima se tada još nije dogodila Pedesetnica. To je kao da u garaži imate automobil koji nema goriva. Može biti vrhunska marka automobila, opremljena najnovijom opremom, izvana opran i ispoliran da se sjaji i blješti, ali ako u svojoj nutrini nema goriva on je totalno neupotrebljiv, samo jedna obična nakupina lima.
Današnja svetkovina nas potiče da preispitamo svoju nutrinu – ima li u njoj mjesta za Duha Svetoga? Možemo teoretski poznavati kršćanstvo, svaki dan ići na svetu misu, moliti devetnice i trodnevnice, međutim, ako tu nema Duha Svetoga, ako nema njegovog plamena koji sve oživljuje i pokreće, kada dođu teške situacije ponašat ćemo se poput apostola prije Duhova. Nakon Duhova, apostoli su nešto sasvim drugo; neustrašivo i neumorno propovijedaju i naviještaju raspetog i uskrslog Krista, umiru mučenički dajući svoj život za nj što se ne bi baš reklo za one apostole prije Duhova da će biti kadri učiniti.
Kome smo više nalik, apostolima prije Duhova ili apostolima nakon Duhova? Neka nas ne obeshrabri ako smo nalik apostolima prije Duhova, jer kako su nam oni najbolje pokazali, nije bitno kakva nam je prošlost i koliko smo puta dosad u životu iznevjerili Gospodina, ukoliko se danas otvorimo Duhu Svetome započinje jedan novi oživljeni život u Kristu u kojem ćemo činiti stvari za koje nikada nismo pomislili da ćemo ih imati snage činiti te još i više od toga: “Tko god ljubi već ima Duha Svetoga i posjedujući ga postaje sposoban posjedovati ga još više. I što više Duha [Svetoga] ima to više ljubi” (sveti Augustin).
Duh Sveti preobražava iznutra, stoga se ne prikazuje slučajno u obliku vatre i plamena jer dok voda čisti samo vanjštinu, vatra pali i zahvaća nutrinu. Kada zapalimo drvo sve što nam od njega ostane nakon što izgori jest pepeo – dogodila se nutarnja preobrazba. Plameni jezici preobrazili su apostole iznutra. Ako auto nema goriva vi ga možete još dva sata polirati, no neće doći do nikakve promjene. Kada nutrinu otvorimo Gospodinu tada on pali, čisti i preobražava naša srca da budu po srcu Njegovom, da budemo što sličniji Njemu, najvećem dobru i blagu od kojega većega nema.
Tek kada je apostole poučio Duh Sveti bili su kadri svjedočiti za Isusa i činiti velika djela koja im je obećao. Tek kada se dogodio susret sa živim Bogom, nutarnje pomazanje, krštenje Duhom tada je njihov stari čovjek umro, a novi, u Krista obučen, oživio: “Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama” (Rim 8,11).
“…ako Duh nije prisutan u srcu slušatelja, učiteljev iskaz je beskoristan. Nitko ne bi trebao pripisati svome učitelju ono što je naučio od njega, jer ako nema unutarnjeg učitelja, onaj vanjski trudi se uzalud. Svi ste čuli isti glas osobe koja govori, a ipak, svaki je drugačije razumio. Glas nije drugačiji – zašto ga onda vaša srca razumješe drugačije? Zar ne zbog toga što dok glas govornika savjetuje postoji jedan unutarnji koji podučava svakoga individualno oko značenja [toga glasa]? Ivan to govori o pomazanju Duha: “Njegovo vas pomazanje uči o svemu” (1 Iv 2,27). Nitko nije poučen od glasa ako njegovo srce nije pomazano Duhom.”
sveti Grgur Veliki
