U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Lk 23, 35-43
Kralj koji umre na križu mora biti kralj vrlo neobičnog kraljevstva. Tko razumije duboki paradoks križa, može također razumjeti čitavo značenje Isusove tvrdnje: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta (Ivan 18,36). [1]
Svaka patnja se čini kao nesreća, uistinu ona to i jest bez Kristova križa. Jedino gledajući i nasljedujući Krista na križu i mi možemo prihvatiti svoje križeve. Ukoliko vam se nije nikad dogodilo da pobjegnete ili barem želite pobjeći od križa, vjerojatno ste krivo shvatili evanđelje. Isus je zahtjevan kralj. Kada pogledamo evanđelje Isus nije kao u predizbornoj kampanji gladio uši slušateljima, nije ih pridobivao lijepim riječima, nego je izravno odmah stavio sve karte na stol: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom (Mt 16, 24). Transparentan kralj (malo ih je takvih danas). Nemoćan Bog razapet između dva zločinca. Bog koji nije samoga sebe spasio. Danas imamo razne gurue koji promiču kult zdravlja, sreće i još gore navještaju Krista Kralja bez križa. Nema čovjeka koji nema križa. Osobno, teško je prihvatiti križ, ali ni bježanje nije rješenje.
“Što više pokušavate izbjeći patnju, to ćete više patiti jer vas manje i beznačajnije stvari počinju mučiti, proporcionalno vašem strahu da ćete biti povrijeđeni. Onaj koji gleda kako će izbjeći patnju, na kraju je onaj koji najviše pati.” [2]
Lako je svaki dan primati Sv. Pričest i gostiti se s Gospodinom. Oh, kako je čovjeku trpko kada mora gristi i jesti tvrdo drvo svetoga križa.[3]
[1] Dietrich Bonhoeffer, God Is on the Cross: Reflections on Lent and Easter
[2] Thomas Merton – Gora sa sedam krugova
[3] http://ivanmerz.hr/staro/sabrana-djela/dnevnik/index.htm
