Jednog dana, sveti Leopold Bogdan Mandić, šetao je ulicom u gradu Bologni a ususret su mu dolazila dva učena franjevca. Bologna i dan danas slovi kao grad sveučilišta i fakulteta, stoga vidjeti tamo naobražena klerika nije bilo ništa neobično. Ali vidjeti maloga franjevca kapucina visokog svega 135 centimetara svakako je neuobičajena pojava. Kad su ta dva franjevca vidjela malog sveca počeli su zbijati šale na račun njegovog neuglednog fizičkog izgleda. Sveti Leopold je prošao kraj njih i uljudno ih pozdravio: “Kako ste moja sveta i dobra braćo?” Ovaj ljubazan pozdrav svetog Leopolda posramio je ovu dvojicu franjevaca do te mjere da su se ubrzo pokajali za svoje izrugivanje.
Današnji svetac je mnogo pretrpio radi svoga vanjskog izgleda. Iako je po naravi bio nagao, temperamentan i koleričan, njegovi suvremenici govore da je znao čak gristi jezik do krvi koliko se svladavao da na uvredu ne uzvrati uvredom. Osuditi čovjeka na račun njegova vanjskog izgleda je svakodnevna pojava u našem društvu. Mladi, osobito djevojke, sve više traže psihološku i duhovnu pomoć jer ne ispunjavaju očekivanja nametnuta izvana kako trebaju izgledati i kako se trebaju ponašati. Ipak i dalje rasipaju svoje vrijeme, energiju i novac da bi izgledali poput holywoodskih zvijezda. Sigurno da se razborito se treba baviti svojim tijelom i zdravljem, o tome nam svjedoči i Katekizam Katoličke Crkve:
2288 Život i tjelesno zdravlje dragocjeni su Božji darovi. Treba ih razumno njegovati, obazirući se na potrebe drugih i na opće dobro.
2289 Premda ćudoređe traži poštivanje tjelesnoga života, ne čini od njega apsolutnu vrijednost. Ono se, dapače, protivi novopoganskom shvaćanju koje promiče kult tijela kome bi trebalo sve žrtvovati, uzdižući tjelesno savršenstvo i sportski uspjeh kao neka božanstva. Zbog vrijednosnog razlikovanja što ga stvara između jakih i slabih, takvo shvaćanje može dovesti do izopačenja odnosa među ljudima.
Ljudi se silovito trude da dokažu drugima kako su vrijedni, bolji od drugih, bilo kroz sport, umjetnost, društvene mreže, itd. Status je danas jako bitan, bilo na facebooku ili u društvu. Srećom, kršćanstvo nije religija uspješnih nego neuspješnih. Sveti Leopold je shvatio da njegov status ne leži u negativnim i pozitivnim procjenama okoline nego da je njegova vrijednost u Bogu. To je sveti Leopold shvatio i u ispovjedaonici. Shvatio je da je čovjek uvijek dragocjen i vrijedan u Božjim očima ma kako bio u grijesima i koliko god se sebi gadio, čovjek je neprocjenjiv, njegovo dostojanstvo je preveliko. Koliki god čovjek bio grešnik Božje milosrđe je veće od njegovih opačina, nije ni čudo što su svetog Leopolda voljeli najveći grešnici.
Kakav paradoks, čovjek čije je tijelo izgledalo, po ljudski rečeno, u najmanju ruku neugledno, danas časti po nekoliko stotina tisuća hodočasnika godišnje. Ukratko: nije pio proteine, nije bio nabildan, nije išao na plastične i druge operacije, nije baš uvijek pazio na prehranu, nije imao cool frizuru i cool prijatelje, nije vozio Bmw ili Mercedes, nije bio crn i visok a ipak toliki žele vidjeti njegovo tijelo, i još važnije, žele živjeti kao sveti Leopold.
Sveti Leopold je bio neuspješan, budi i ti neuspješan dragi čitatelju i čitateljice, to ti želim. Ovaj svetac sijao je u svoj duh, pazio je na Duha Svetoga i na Njegovo sveto djelovanje kako stoji u franjevačkom pravilu (PPr 10, 8). “Ne varajte se, Bog se ne da izrugivati! Jer što tko sije, to će i žeti: tko sije u svoje tijelo, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti vječni život” (Gal 6,7).
