Majka Božja Lurdska

„Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti, utješit ćete se u Jeruzalemu.“

Draga braćo i sestre, današnji spomen Majke Božje Lurdske, slavlje je veličajnosti Božje, koja se na izvrstan način očitovala u nazaretskoj Djevici Mariji, koja je postala Majkom Božjom, i kao takvom, majkom brata i Gospodina našega Isusa Krista, postala je i ostala našom Majkom. Marijino majčinstvo uzor je i majčinstvu Crkve. Majčinstvo je to koje ”je odraz obazrive ljubavi Božje, o kojoj govori prorok Izaija: „Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti, utješit ćete se u Jeruzalemu.“ (Iz 66,13) Majčinstvo je to koje govori bez riječi, koje u srcima pobuđuje utjehu, potpunu radost, radost koja paradoksalno živi zajedno s boli, s patnjom. Crkva, kao i Marija, čuva u sebi ljudske drame i utjehu Božju, drži ih zajedno, tijekom povijesnog hodočašća”[1] –rekao kako je papa Benedikt XVI u svojoj propovijedi točno prije sedam godina.

Patnja i bol, to kamenje spoticanja na koje često nailazimo na životnome nemaju smisla, osim ako se sjetimo cilja ovozemnog hodočašća, a to je Utjeha Božja, novi život u neposrednosti ljubavi presvetoga Trojstva. Zato i ovaj spomen koji danas slavimo, jest podsjetnik da nas Bog do konačnog susreta sa sobom u vječnoj slavi, ne ostavlja same, već nas na tome putu prati očinskom brigom za svoju djecu. Na tome se putu spasenja Božja obazrivost očituje i u mnogim ukazanjima naše nebeske Majke.

”O spomenu ukazanja u Lourdesu, mjestu koje je Marija izabrala da pokaže svoju majčinsku zabrinutost za bolesne, liturgija prigodno odjekuje Veliča– hvalospjev Djevičin koji uzvisuje čudesa Božja u povijesti spasenja. U tome se hvalospjevu prepoznaju ponizni, gladni, bijedni i siromašni, kao i svi oni koji se boje Gospodina, kušaju njegovo milosrđe. Milosrđe je to koje mijenja zemljske stvarnosti i ukazuje na svetost Stvoritelja i Otkupitelja. Veliča nije hvalospjev onih kojima se sreća uvijek smiješi, kojima vjetar uvijek puše u leđa, već je zahvala onoga koji poznaje drame života, te se uvijek uzda u otkupiteljsko djelovanje Boga. To je hvalospjev koji izažava vjeru prokušanu generacijama muškaraca i žena koji su u Bogu stavili svoje ufanje i koji su se u prvome licu, kao i Marija, odazvali u pomoć braći u potrebi.”[2]

I u Lukinom evanđelju koje smo slušali, nailazimo na tu Marijinu susretljivost s osobama u potrebi. Marija noseći Isusa pod srce, odvažuje se na rizičan put kako bi se susrela s rođakinjom Elizabetom. U tim dvama ženama, u njihovim riječima i danas možemo osjetiti radosno i zahvalno ozračje toga susreta. Elizabeta Mariju i plod njezine utrobe naziva blagoslovljenim, zatim se pita: “Ta otkuda mi da majka Gospodina mojega dođe k meni?“ Vjerujem kako su se ista pitanja rodila u mislima Bernardica Soubirous, vidjelice iz Lourdesa. Ta odkuda meni? Sveta Bernardica nam donosi divan opis Marijin: „Skoro u isto vrijeme iziđe iz unutrašnjosti spilje jedan oblak zlatne boje i jedna Gospođa, mlada i lijepa, osobito lijepa, kakvu ljepotu nisam nikada vidjela… Djevojka je bila živa, vrlo mlada i okružena svjetlom…“

Svjetlo je znak blaženstva koje dolazi od Boga. Marija u tome viđenju svoje blaženstvo svoju pohvalu Božjem milosrđu iskazuje drhtavim glasom kako to svjedoči sveta Bernardica: „Gospođa je stajala nad ružom… Sklopila ruke, podigla ih do visine prsiju. Pogleda na nebo, zatim, rastavljajući ruke polagano i nagibajući se prema meni, reče mi drhtavim glasom: Ja sam Bezgrešno Začeće.” Sve do danas nisam zamjetio ovu riječ – drhtavim glasom i to me se toliko dojmilo, jer mi daje ukazati na to koliko je Bezgrešna Djevica Marija i u nebeskoj slavi ostala poniznom. Poniznost je ta koja upravo svjedoči o autentičnosti Marijine prisutnosti u Lourdesu. Poniznost je to koja se snagom božjom i dan danas prigiba do onih najpotrebnijih, bolesnih. Molimo zato danas Blaženu Djevicu Mariju da i nama pohiti, da nam bude zagovornica u zemaljskim kušnjama i da nam posreduje milost Božju i Njegovu blizinu. Amen!

O neoskvrnjena Djevice i Majko Božja i Majko naša, koja si se ukazala Bernardici s krunicom u ruci i pokazala svima nama da je krunica snažno oruđe u svladavanju neprijatelje vjere i u zadobivanju sreće i blagoslova. Ojačaj nas u svakodnevnom životu i utješi svojim pohodom u času smrti. Amen. Zdravo Marijo…

fra Filip Đurđević, vicemagistar juniora

_________________________

[1] Iz homilije pape Benedikta XVI, na blagdan Blažene Djevice Marije Lurdske 11. veljače 2010.

[2] Usp., Isto

Komentiraj