“Jesmo li se za ovo borili?” Izreka je koju često čujemo od naših branitelja u novije vrijeme. Imaju i pravo, nije lako kada ti država za koju si se borio ne dopušta da živiš život dostojan čovjeka, a pojedini novinari i samozvani lijevo liberalni intelektualci te napadaju kada stignu u svojim kolumnama. No danas je valentinovo – dan zaljubljenih, dan ljubavi, dan sv. Valentina, sve je prekrasno, ptičice cvrkuću, mladi se vole, muževi svojim ženama poklanjaju cvijeće, i…. zamislite sami još neku romantičnu sliku. Kako povezati naslov, prvi dio teksta i drugi, sada ćemo probati.
Ljubav je tema o kojoj se često danas piše iz raznih kutova: vjernici pričaju o savršenoj Božjoj ljubavi, ekolozi pričaju o ljubavi prema našoj dragoj Zemlji, samozvani domoljubi u politici pričaju o ljubavi prema Domovini (najčešće s jednom rukom na državnoj imovini koju spreme u svoj džep) tako da sada ne bih pričao o njoj. Želio bih napisati što mislim o ženama i to pokloniti svakoj koja ovo čita za Valentinovo. Ako vam je sada nad glavom neki upitnik, odmah ću odgovoriti – da, bogoslov sam, redovnik i ne planiram izaći! Moderni pokret sufražetkinja s kraja 19. i početka 20. st. uspio je u većini zemalja. Žene su dobile jednako pravo glasa, u Crkvi se pojavila jedna grana feminističke teologije koja je pokušala iz jednog svog kuta promatrati stvari, najmoćnija sada žena Europe je žena i slično. Rekli bismo da su sufražetkinje toga vremena uspjele – svaka im čast! No zapada mi tu jedan problem u oko. U današnje vrijeme pojavili su se neki s izrekama poput: riječ gospođica se treba izbaciti iz hrvatskog standardnog jezika jer ne postoji muški analogni pojam! – To je onaj način razmišljanja koji kaže da žene trebaju biti jednake muškarcima u svemu. Na takve postavke radnice jedne meni poznate tvornice lude iz razloga što sada one moraju raditi na svim radnim mjestima kao i muškarci, dakle dizati po 5 tona furnira u jednoj smjeni od 8 sati dok muškarci mogu sjediti za lakšim strojevima. Već tu vidimo da je rupičasta ta teorija o jednakosti u djelu i nazivlju. Da vidimo što imamo u Bibliji: U Post 2, 18 stoji:”Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.” Taj kao u hebrejskom jeziku ne označava jednakost, nego komplementarnost. Priprostije rečeno: prema knjizi postanka žena muškarcu nije jednaka, nego ga nadopunjuje. Ona nije ista kao on, ali je posebna i jednaka po vrijednosti. Kompliciram, ali sada ćemo prijeći na bit. Dan danas naše stare bake nemaju podjelu muškarci i žene, nego ljudi i žene. Moderni novinari bi se sada ustali i rekli da to vrijeđa žene, ja baš mislim da ih uzdiže! Dakle postoje dva jednaka pola, jednake vrijednosti, a opet svaki toliko različit. Postoji muškarac koji ima svoju vrijednost i žena koja također ima svoju vrijednost. Posebnost žene jest ta koja je uzdiže, a ne želja da ona čini sve što i muškarac. Nije Eva ta koja je kriva što je grijeh došao na svijet, dragi pojedini teolozi. Ta slika iz Biblije ne znači da je žena manje vrijedna od muškarca. Pa pogledajmo dalje koliko Bog uzdiže ženu kada se iz jedne rađa naš Spasitelj. Pogledajmo u evanđeljima kada je Isus bio pokopan – muškarčine apostoli su se razbježali, a žene su stajale nasuprot grobu. Kada se Crkva opisuje raznim slikama često se koristi slika žene.
A do čega je danas došao feministički pokret, pogledajmo. U novinama danas žena se pojavljuje samo ako je zgodna i objavila neku svoju izazovnu sliku u suvremenim medijma. Je li to ono za što su se žene borile početkom 20. stoljeća? Moraju raditi danas zahtjevne poslove u tvornicama, a u očima medija su vrijedne samo kada stave neku svoju izazovnu sliku. Idemo napraviti jedan test – koliko se ljudi sjeća onako iz prve kako se zove ona simpatična, mlada Ludbrežanka koja je bila olimpijska pobjednica u bacanju koplja, a koliko će ljudi iz prve uspjeti nabrojati tri hrvatske pjevačice koje u zadnje 4 godine stječu popularnost samo na račun pokazivanja svog tijela. Koliko će ljudi se iz prve sjetiti imena ljubavnice J. F. Kennedya, a koliko će ih znati nabrojati barem 3 vrhunske hrvatske znanstvenice koje objavljuju svoja istraživanja u prestižnim časopisima, ili pak koliko ih je čulo za veoma sposobnu političarku Soniu Gandi?
Da, žene zaslužuju sva prava! To odgovorno tvrdim! Da, žene su posebne i vrijedne su! Da, žene trebaju imati svoj položaj u društvu, hvala Bogu na ženama političarkama poput Margaret Thatcher, Angele Merkel, Condoleezze Rice, žene trebaju imati i svoj položaj u Crkvi koji zaslužuju. I zaključno, žene nisu iste kao muškarci! Nikako, još uvijek ne shvaćam zašto ženama nije uvreda kada žele biti jednake muškarcima? To je zapravo onda negiranje svojih vlastitosti, zar ne? Žene su posebne, imaju svoju zadaću i funkciju u ovom svijetu, posebne su jer su drugačije, ALI SU JEDNAKO VRIJEDNE KAO MUŠKARCI. Zato mislim da ono što se danas radi pokazujući da su žene vrijedne samo ako imaju proporciju tijela 90 – 60 -90 i još uz to neku sliku na instagramu je uvreda za jedno tako prekrasno stvorenje. Na žalost, do toga je dovela borba sufražetkinja koje su imale jako dobre namjere. Zato baš mislim da je potrebna nova borba. Borba koja će reći da na svijetu postoje ljudi i žene, s time da to nije degradacija pojma žena, nego je to uzdizanje tog pojma na razinu jednake vrijednosti kao što je čovjek. I baš da je žena vrijedna i da zaslužuje svako poštovanje i svaki položaj time što je drugačija i posebna, a ne time što je jednaka nama muškarcima! Zato što je žena posebna, drugačija od muškarca, ona nije manje vrijedna, nego je jednako vrijedna kao i muškarac! Evo, drage djevojke, želimo vam sretno Valentinovo!
