Alojzije Stepinac, kao svećenik i zagrebački nadbiskup, bio je duboko svjestan svojih obveza prema Bogu i prema vjernicima koje mu je Providnost dodijelila da ih duhovno vodi riječju i primjerom života. A jer je među crkvenim dostojanstvenicima zauzimao prvo mjesto u hrvatskom narodu, bio je svjestan također svoga posebnog odnosa prema čitavoj hrvatskoj narodnoj zajednici. To se posebno očituje i u njegovim duhovnim oporukama. On je, naime, napisao u tijeku svoga života tri duhovne oporuke, koje su sažetak najplemenitijih i najuzvišenijih misli i odluka koje je on zbilja provodio u život, a jer su oporuka, one su i za sav vjerni hrvatski puk uzvišena poruka.
Da je Stepinac živio dubokim duhovnim životom, razabire se iz jednog spisa koji je napisao 26. srpnja 1939. i nazvao svojom duhovnom oporukom. Spis potječe iz godine kad je Stepinac bio sav zauzet pastoralnim radom i proslavom 1300-godišnjice prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom. Donosimo ga u cijelosti, jer se u njemu posebno odražava njegov duhovni odnos prema Bogu.
OBEĆANJE I IZJAVA
što sam ih ja Alojzije Stepinac bijedan griješnik, učinio želeći kroz ovo kratko vrijeme života, što mi ostaje još biti pripravljen da me nenadana smrt ne zadesi. Čovječji je život izložen nebrojenim pogibeljima. Spoznajući ja — bijedan griješnik — da sam smrtan čovjek rođen da umrem, ne znajući čas kada budem morao platiti svoj dug. Stoga da ne budem pozvan iznenada, hoću da se pripravim za taj čas, pomoću Božje milosti dok mi Bog još daje vremena. Zato sada, prostrt pred nogama Propetoga proglasujem zadnju svoju volju i ponizno govorim:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga Amen.
Ja Alojzije Stepinac u prisutnosti Svemogućega Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, triju osoba u jednome Bogu; prečiste Djevice Marije i čitavoga nebeskog dvora, obećajem da hoću živjeti i umrijeti poslušan svetoj Crkvi.
- Čvrsto vjerujem svih dvanajst članaka vjere, koji su proglašeni od dvanajst svetih Apostola, kako ih tumači i razjašnjuje sveta Crkva katolička, vođena od Duha Svetoga. Napokon izjavljujem, da vjerujem sve što dobar kršćanin mora vjerovati. U toj svetoj vjeri hoću i veselim se, da ću umrijeti. Izjavljujem, ako bilo koju stvar uslijed napastovanja đavolskog reknem ili učinim protiv ovoj izjavi, da to sve ja sada za uvijek opozivam, brišem i uništujem.
- Ovom svojom zadnjom voljom hoću da na času smrti primim sakramenat svete ispovijedi. Kada to ne bih mogao radi bilo kojeg razloga, ja se već sada, za onda, kajem za sve svoje grijehe, što sam ih počinio mišlju i riječju i djelom. Sada žalim, sada se kajem želeći veliku bol, ne radi paklenih muka, već jer sam uvrijedio najveće dobro, kojemu sam morao služiti i ljubiti Ga. Odsada stalno odlučujem, pomoću Njegove božanske milosti, da ga kroz sve vrijeme svoga života neću više uvrijediti.
- Želim na času svoje smrti primiti svetu pričest, da se sjedinim najsavršenije i najspokojnije s mojim Gospodinom po ovom svetom Sakramentu. Ako ne bi mogao taj veliki Sakramenat primiti zbog koje zapreke, izjavljujem sada za onaj čas, da ga želim svim srcem barem duhovno primiti, klanjajući mu se i moleći Ga, da se udostoji biti sa mnom na tako opasnom putu, braneći me od nasrtaja paklenih sila, te privesti me u vječno blaženstvo.
- Želim na času smrti primiti sveto pomazanje. Kad to ne bih mogao dobiti, sada za tada želim i tražim, da se Božje Veličanstvo udostoji pomazati moja nutarnja i vanjska osjetila uljem neizmjernoga svog milosrđa. Nek mi oprosti sve što sam sagriješio: gledanjem, govorom, slušanjem, mirisom, okusom, opipom i bilo kojim drugim načinom.
- Ovim izjavljujem da neću nikada posumnjati u Božje milosrđe radi svojih grijeha. Iako sam zaslužio pakao, ufam se ipak u neizmjerno milosrđe Božje, koje je oprostilo mnogim drugim griješnicima, sličnim meni. To je jasno izjavio Božanski Spasitelj, kada je kazao u svom Evanđelju, da nije došao spasiti pravednike nego griješnike.
- Izjavljujem: Ne znam za stalno, da li sam ikada učinio dobra djela, zaslužna za vječni život. Ako sam koje učinio, priznajem da sam ih s velikom nesavršenošću i da ih nisam mogao učiniti bez Božje milosti. Ja ne mislim da sam svojom snagom zaslužio raj, već po zaslugama moga Gospodina, koji je na križu prolio svoju krv za bijedne griješnike.
- Ovim izjavljujem da sam pripravan podnijeti strpljivo: nevolje, boli, svaku bolest i žalost. Ako bi katkada u stanju nesvjesnosti u smrtnoj borbi i radi napasti đavolskih dao znakove neugodnosti i nestrpljivosti što bi moglo biti drugome na sablazan, sada — za onda — ja se kajem i molim Božje milosrđe i dobrotu da me ne ostavi sama u toj teškoj borbi.
- Sad izjavljujem da praštam sve uvrede i nepravde, nanešene mi bilo od koga i molim Boga, da im oprosti, molim također, neka i meni drugi oproste ako sam koga bilo na koji način uvrijedio ili nanio koju nepravdu.
- Ovim zahvaljujem božanskom Veličanstvu na svim dobročinstvima, što mi ih je podijelio, osobito na dobročinstvu stvorenja, otkupljenja i što me je dugo vremena čekao na pokoru, dok sam bio u grijesima. Neka je blagoslovljena velika dobrota Božja!
- Želim i prosim ponizno, da slavna Djevica bude braniteljica ovoj mojoj zadnjoj volji. Ja je sada pozivljem, da mi bude prisutna u času smrti skupa s mojim drugim odvjetnicima: sv. Josipom, sv. Barbarom i sv. Terezijom M. I. Neka me tješi s njima i moli se Sinu svome da primi moj duh.
- Sad hoću i određujem svoga Anđela čuvara za branitelja i zaštitnika moje duše na strašnom sudu, kad će slijediti pretresanje i izreći se konačna osuda. Molim ga, kako mu je moja duša bila dana od Stvoritelja pod skrbništvo i njegovo okrilje, tako neka je brani i privede u njegove svete ruke.
- Molim ovim za Isusovu ljubav, da moja braća i sestre, prijatelji i rodbina pomognu duši mojoj dobrim djelima osobito žrtvom sv. Mise, ako bi moja duša morala radi svojih pogrešaka poći u čistilište. Obećajem da ću se pokazati zahvalan za svako njihovo dobročinstvo.
- Hoću i želim, da duša moja, čim se odijeli od tijela, bude položena i sahranjena u ljubljenoj rani Boga Isusa Krista u vječnom miru i pokoju.
- Napokon sam pripravan primiti smrt na bilo koji način mi se približila. Primam je dragovoljno kao pokoru za svoje grijehe i predajem Njemu. Evo duša i tijelo moje, život i smrt moja jest u Božjoj volji. Molim Te, Bože, da ova moja volja ostane čvrsta i nepromjenljiva.
Kao potvrdu ove moje volje, ja Alojzije Stepinac napisao sam ovo pismo u prisutnosti svojih svetih odvjetnika. Hoću da ovo pismo vrijedi kao zavjera jakosti ove oporuke, što ću je nositi uvijek sa sobom. Želim da budem s ovom duhovnom oporukom pokopan poslije moje smrti. Potvrđujem i potpisujem ovu «duhovnu oporuku» svojom vlastitom rukom.
Ja gore potpisani izjavljujem i potvrđujem sve što je u ovoj oporuci.
Alojzije Stepinac
26.7. 1939.
Oče naš. Zdravo Marija. Vjerovanje. Ps 50, Smiluj mi se Bože.
Molitva
Gospodine Isuse Kriste, koji si s neba na zemlju iz Očeva krila sašao i krv svoju neprocjenjivu za oproštenje grijeha mojih prolio, ponizno Te molim, da se udostojiš udijeliti mi poslije moje smrti, da uniđem kroz vrata vječnoga raja.
Litanije Majke Božje, Molitva svome zaštitniku i svome Anđelu čuvaru.
Majko Isusova, za Tvoje neoskvrnjeno Začeće, prečisto Djevičanstvo i po zagovoru sv. Josipa, tvoga prečistog Zaručnika, pomozi mi, brani me, čuvaj me!
Dodano vlastitom rukom: “Esto fidelis usque ad mortem et dabo tibi coronam vitae! Veni Domine Jesu!”
Izvadak iz knjige “Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal” o. Alekse Benigara.