Biografija
Rođen je 1386. u gradu Kapistranu u tadašnjem Napuljskom kraljevstvu, u Italiji. Studirao je kanonsko i civilno pravo u Peruđi te nakon deset godina postigao doktorate i iz civilnog i kanonskog prava. Čak je bio postavljen za guvernera grada Peruđe 1412. g. sa svojih 26 godina. To je najviša čast koju je postigao u svom civilnom životu. Između Peruđe i obitelji Malatesta 1416. izbija rat u kojemu Ivan djeluje kao ambasador s ciljem sklapanja mira. Netom prije rata Ivan ulazi u brak s kćerkom jednog od najbogatijih ljudi u Peruđi, ali kako brak nije konzumiran, dobiva oprost za ulazak u redovnički stalež. U Brufi biva zatvoren u tamnicu gdje pobliže razmatra svoj život i u kojoj mu se u jednom trenutku ukazuje sam sveti Franjo koji ga poziva u Red manje braće. Iste godine, na blagdan sv. Franje 4. listopada, oblači redovnički habit iz ruku bl. Marka iz Bergama. Nakon polaganja zavjeta počinje studirati teologiju pod velikim Bernardinom Sijenskim. Jedan od njegovih učenika također je bio sv. Jakov Markijski, koji je samo par mjeseci prije Ivana Kapistranskog položio svoje zavjete. Tako su se okupila trojica možda najvećih svetaca toga vremena. Četiri godine kasnije, 1420., zaređen je za svećenika.
Bio je čovjek velike askeze i discipline. Na nogama je nosio samo sandale, gotovo uvijek je putovao pješice, postio je tri korizme godišnje, spavao dva do četiri sata dnevno. Uz regularni klerički časoslov, dnevno je molio i časoslov Blažene Djevice Marije, pokojnički časoslov i sedam pokorničkih psalama, i uz sve to pisao je knjige i nagovore. Nikada nije putovao bez svojih knjiga, koliko god teško i dugo putovanje bilo. U vrijeme opsade Beograda dao je pohraniti knjige u tvrđavu, a kasnije kada je bio u Iloku organizirao je da se knjige prebace u samostan u Kapistranu. Iako je prema sebi bio strog, prema drugima je uvijek bio blag i popustljiv. Postizao je velike uspjehe u svojem apostolskom radu u Europi kojima je stekao naklonost više papa i europskih kraljeva. Djelovao je u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Češkoj, Hrvatskoj i Poljskoj. Uspio je obratiti mnoge pogane, krivovjerce i Židove. Stotine mladih potaknuo je na redovnički život. Imenovan je i inkvizitorom protiv Husita u Češkoj. Zanimljiv je njegov opis koji nam je ostavio papa Pio II., tada biskup, kao „malog, starog, suhog, mršavog, istrošenog, samo kost i koža. Uvijek nasmijan i neumoran često je propovijedao masama od dvadeset do trideset tisuća ljudi. Uspio je razriješiti najteže sporove na zadovoljstvo svih strana.“ Pod vodstvom Bernardina Sijenskog i Ivana Kapistrana pokret Opservancije u Redu Manje Braće proširio se po čitavoj Europi.
Pobožnost imenu Isusovu
Među najistaknutijim djelima ovoga sveca zasigurno je promicanje štovanja imena Isusova. U tome slijedi svog učitelja Bernardina Sijenskog. Jednom prilikom, 1427. u Vercelliju, u svojoj korizmenoj propovijedi Bernardin Sijenski poticao je na štovanje imena Isusova tako da svatko na ploču napiše sveti monogram i stavi na svoju kuću. Određeni Bernardinovi protivnici smjesta su otišli papi i optužili Bernardina za naučavanje hereze i za idolatriju, tako spretno da je papa u to i povjerovao. Svetac je bio pozvan u Rim na suđenje. U to vrijeme Kapistran je bio u Napulju na poziv Ivane II. da propovijeda Židovima. Kad je do njega stigla vijest o suđenju njegovog učitelja Bernardina, smjesta je otišao u Rim da obrani i njega i štovanje imena Isusova. Pri ulasku u grad, nosio je barjak na kojemu je naslikan sveti monogram okružen zrakama, sličan Bernardinovom. Mnogi su ga pratili u procesiji kroz grad pjevajući himne u čast Svetom Imenu. Kad je papa čuo taj spontani izljev pobožnosti od strane naroda, duboko potresen odgodio je saslušanje i dopustio Kapistranu da stane u obranu svog učitelja. Ispitivanje je bilo u bazilici sv. Petra. Bilo je preko sedamdeset optužitelja, većina njih učeni ljudi. Bernardin je govorio u svoju obranu, a Kapistran je slijedio tako elokventnim i razumnim govorom da je i njegov učitelj bio u čudu. Sljedeći dan papa je primio Bernardina u audijenciju, blagoslovio ga i, vraćajući mu dozvolu da propovijeda, potaknuo ga da propagira pobožnost imenu Isusovu. Kako bi se iskupio za nepravdu koja se dogodila, papa je organizirao javnu procesiju kroz grad u kojoj je Kapistran nosio stijeg sa Svetim Imenom praćen klericima i velikim brojem građana Rima. Isti je papa kasnije potvrdio bratovštinu u čast Svetog Imena i dao im crkvu koja je kasnije postala glavna crkva Družbe Isusove u Rimu. Od tada se u Redu Manje Braće i u cijeloj Crkvi redovito njeguje pobožnost Svetom Imenu. Taj događaj bio je poticaj kasnijem uvođenju blagdana Svetog Imena Isusova u cijeloj Crkvi.
Obrana kršćanstva – bitka za Beograd
Znamenita je Kapistranova uloga u obrani Beograda 1456. Nakon pada Carigrada 1453., Osmansko carstvo prijetilo je cijeloj kršćanskoj Europi. Težinu situacije prepoznaje vrh Crkve i već 1454. papa Kalist III. počinje poticati europske vladare na okupljanje za obranu protiv Turaka. Iste godine postavlja Kapistrana kao delegata i savjetnika za rat protiv Turaka. Europski vladari slabo su se odazvali pozivu na obranu, nisu bili potpuno svjesni težine situacije u kojoj se Europa nalazi. Unatoč svim poteškoćama, Kapistran je uz jednog od najvećih boraca protiv Turaka, Janka Hunjadija, pripremao obranu Beograda. S obzirom na odaziv kršćanskih vladara, situacija za kršćane nije bila povoljna. Papa prepoznaje težinu situacije i shvaća da nadu treba staviti u Boga. Tako izdaje bulu da svi klerici po kršćanskom svijetu potaknu narod na obraćenje i molitvu. Uz to, odredio je da crkvena zvona zvone svakodnevno u svim crkvama u podne kao poziv na molitvu za obranu. Kršćanska vojska bila je daleko nadjačana od Turaka. U Beogradu je tada svaka grupa vojnika imala svojeg svećenika i pobožnost među njima bila je velika. Dnevno su se slavile mise i svi su bili inspirirani Kapistranovim riječima. Tih dana, tijekom opsade, Kapistran je jedva jeo i spavao. Obilazio je sve oko sebe ohrabrujući ih i potičući na pouzdanje u Boga. U jednom trenutku zidine su bile toliko oštećene da je čak neustrašivi Hunjadi izgubio nadu u pobjedu. Povjerio se Kapistranu da je situacija bez izlaza. Unatoč tome, Kapistranova vjera i dalje je bila nepokolebljiva, bio je siguran u pobjedu jer se bore za samoga Krista i nije dao Hunjadiju da klone. Vidjevši da obrana više nego ikada ovisi o njemu, izabrao je 4000 najboljih ratnika i postavio ih je na iščekivanje napada. U predvečerje čuli su se zvuci rogova i molitveni povici, pripremali su se za napad. Kršćani su se također, posloženi po ruševinama vanjskog zida, molili i glasno zazivali ime Isusovo. Kad su Turci navrli na zidine, kršćanska vojska uspješno ih je odbijala bacajući kamenje sa zidina i ne gubeći nadu. Uz vojsku je stajao Kapistran moleći za pobjedu. S vremenom, bez uspjeha i uz velike gubitke, turska vojska počela je gubiti nadu i pali su u očaj. Nezaustavljiva kršćanska vojska izašla je izvan zidina u potjeru za Turcima i konačno pobijedila. Kršćanska vojska htjela je i dalje progoniti Turke, ali im je bilo zabranjeno. Ta pobjeda zaustavila je Tursku invaziju što je zapravo spasilo cijelu Europu. Kao heroj, istrošen od bitke i zaražen bubonskom kugom, odveden je u franjevački samostan u Iloku gdje je i umro. Od kuge koja je izbila među ratnicima umro je i Janko Hunjadi tri tjedna kasnije. Sveti Ivan Kapistran kanoniziran je 1724. godine.
IZVORI:
- Hermenegildo Herman, Kristov borac – lik i djelo sv. Ivana Kapistranskog, Brat Franjo, Zagreb, 2006.
- Fr. Vincent Fitzgerald, O.F.M., Saint John Capistran, New York, 1911.
FOTO: Franjevački samostan u Iloku, glavni oltar
fra Davor Palić