Sveti Marko evanđelist

Već u drugom stoljeću biskup Papija piše o svetom Marku: “Marko, tumač Petrov, zapisao je sve što je zapamtio, ali ne onim redom kojim je to Gospodin (Isus Krist) rekao ili učinio. On osobno nije Gospodina ni slušao ni pratio, nego kasnije Petra. A Petar je propovijedao evanđelje ne kao da sastavlja povijest Gospodinovih govora, nego prema potrebi slušateljstva. Stoga Marko nije pogriješio što je pisao kako se sjećao: nastojao je samo oko toga da ništa ne izostavi od onoga što je bio čuo i da tome ništa lažno ne dometne.“ Bibličar L. Deiss o njegovu evanđelju primjećuje: “Marko nas u svojem evanđelju vodi po galilejskim poljima, da hodimo s Isusom prašnim putovima Galileje i Judeje pod jakim suncem i po vjetru, da ga slušamo na nasmijanim obalama Galilejskog mora.“

O životu svetog Marka znamo vrlo malo, a kada se o njemu govori središnji je dio proučavanja njegovo evanđelje. Drugo po redu, najkraće i vjerojatno najstarije. Njegovo je evanđelje pisano jednostavnim pučkim jezikom, a pretpostavlja se da je nastalo kao zapisivanje kateheza svetog Petra. Vrlo je malo povijesnih podataka o njegovu životu, no predaja je ipak sačuvala neke isječke. Po svemu sudeći, bio je Židov i poznavao je grčki jezik koji je tumačio svetom Petru. Legenda kaže kako ga je upravo sveti Pavao, čiji je bio suputnik nagovorio da napiše evanđelje. Neko je vrijeme putovao sa svetim Pavlom, a onda je 65. osnovao crkvu u Aleksandriji. Predaja kaže kako je 25. travnja 68. godine podnio mučeničku smrt za oltarom. Vojnici su mu stavili uže oko vrata te ga vukli dok nije umro, no zbog lošeg vremena njegovo tijelo nije spaljeno, nego su ga kršćani uzeli i pokopali ga. Njegov se kult vrlo brzo raširio. Već u devetom stoljeću njegovo je tijelo prema legendi preneseno u Veneciju gdje je oduvijek najjače njegovo štovanje. Zanimljivo je da se u umjetnosti sveti Marko prikazuje u liku krilatog lava što simbolizira snagu i odlučnost.

Koliko je štovanje svetoga Marka rašireno i u Hrvatskoj, govori nam podatak da je Marko treće najčešće muško ime. U Hrvatskoj se njegovo štovanje najviše raširilo na Korčuli i u Makarskoj, a zanimljiv je i podatak da je Crkva svetog Marka u Zagrebu na Gornjem gradu jedina Hrvatska građevina koja se nalazi na Minimundusu, a zasigurno je jedna od najljepših primjeraka arhitekture u Hrvatskoj. Mnogo se može učiti o svetom Marku i od svetog Marka, no uvijek nam preostaje reći: Sveti Marko, moli za nas!