Nakon župnikovog nagovora i blagoslova u župnoj crkvi sv.Anastazije oko 17:30 krenuli smo za Mariju Bistricu. Put je počeo veselo i pričljivo. No čim se smračilo i krivine se odužile, kolona se utišala i počeo je teži dio puta. Korak po korak, misli su išle prema uzvišenijim stvarima. Misli o Kristovom hodu na Kalvariju, prolazila je srcima. Tako se povorka od 6 postulanata i 188 župljana malo po malo približavala Bistrici na tom putu od 60 kilometara. Kratke stanke uz crkve po putu mnogi su koristili za molitvu, okrjepu i san. Bol u nogama je rasla pred kraj puta, mnogi su hodočasnici šepali. No, radost pri dolasku bila je povećana prolaskom kroz vrata svetišta i ulaskom u crkvu. U crkvi smo zahvalili Bezgrešnoj Djevici, Majci Božjoj Bistričkoj, što nas je na putu čuvala i do cilja dovela. Imali smo vremena za odmor od 10 ujutro, kad smo došli, do 17 sati. U 17 sati započelo je klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu, uslijedilo je slavlje svete mise uz velik broj svećenika. Slavlje je predvodio vlč. Davor Štuljan, samoborski župnik. Potom je u 21h započeo put križa uz službu svjetla. Okupljeni hodočasnici sa svijećama u ruci i molitvom u srcu, mogli su bar donekle razumjeti Kristove patnje i umor, što je bilo popraćeno kratkim razmatranjima. Nakon završnog blagoslova, duhovno okrijepljeni vratili smo se u Samobor.
Antun Babić, postulant
