Kličimo i radujmo se jer je uskrsnuo Isus doista, aleluja! Grob je prazan. Kamen je odvaljen. Grob ga nije mogao zadržati. Svojom smrću Isus je pobijedio smrt. Kako je lijepo znao reći fra Bonaventura Duda: „smrt više nije točka, nego dvotočka.“ Više ni nevolja ni patnja ni bol pa ni smrt nemaju posljednju riječ. Isus je svojom mukom, smrću i uskrsnućem sve to pobijedio i svemu dao novi smisao. Sve je učinio novo. Po njemu smo i mi postali novi stvorovi (usp. 2 Kor 5,17).
U Kristu smo i mi pobjednici. On nas je učinio dionicima svojega uskrsnuća i dionicima Božanske naravi. Postali smo sinovi Božji po Sinu. Budući da smo sinovi Božji trebamo za nebeskim težiti, ne za zemaljskim. Trebamo tražiti što je gore gdje Krist sjedi zdesna Bogu, kako kaže sveti Pavao (usp. Kol 3, 1-2). Po Uskrsnuću Kristovu postali smo nebesnici–dionici neba, prava Božja djeca, stoga ne možemo živjeti kao da se na uskrsno jutro nije ništa dogodilo.
Nebo je naša domovina stoga ne možemo, ne smijemo i nemamo pravo živjeti kao da smo određeni živjeti samo na ovoj zemlji. Potrebno je lišiti se svake navezanosti na prolazna zemaljska dobra, na neuredne niske strasti i na svjetovne časti. Riješimo se svake grešne misli i grešne navike kako bismo i mi danas u našim sredinama mogli biti pravi, radosni i istinski svjedoci uskrsnog jutra.
Neka nam Uskrsli Krist svima ispuni srca radošću svoga Uskrsa tako da možemo zaista biti svjedoci, svijetlo svijeta i sol zemlje (Mt 5, 13-14).
Neka vam je svima radostan i blagoslovljen Uskrs!
