“Jednog dana Kajin prinese Gospodinu žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve poizbor pretilinu. Gospodin milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu i ne pogleda. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgodi. I Gospodin reče Kajinu: »Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu: na te vreba, ali mu se možeš oduprijeti.« Kajin pak reče svome bratu Abelu: »Hajdemo u polje!« I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.” (Post 4,3-8)
Tradicionalni odgovor na pitanje uskraćivanja Božjeg pogleda krije se u pristupu žrtvi. Abelova dijela bijahu pravedna, a Kajinova zla (usp. 1 Iv 3,12). Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain po kojoj primi svjedočanstvo da je pravedan (usp. Heb 11,4). Abel je donio prvine svoga stada i to pretilinu koju je izabrao. Sveti Ivan Zlatousti primjećuje da se kod Kajina ne spominje ništa posebno kao kod Abela, već samo ‘plodovi zemlje’ što aludira na manjak revnosti i pažnje.[1] Također, Kajin odugovlači s prinosom[2] kao da se sjeti Boga kao sporednoga, a ne kao onoga koji je na prvome mjestu[3]. Pismo nas uči da Bogu prinesemo prvo i najbolje: „U kuću Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje“ (Izl 34,26).
[1] IVAN ZLATOUSTI, komentar na Post 4,4, u: https://catenabible.com/com/574218613c6effa740ddce11 (16. 2. 2021.)
[2] Usp. Post 4,3, u hrvatskom prijevodu se to ne vidi dok Vulgata וַיְהִ֖י מִקֵּ֣ץ יָמִ֑ים prevodi s factum est autem post multos dies što implicira da je prošlo neko vrijeme.
[3] Propis zakona upozorava: „Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja“ (Izl 22,28).
fra Antonio Tkalac