Od 27. 7. do 6. 8. 2026. održao se XXIX. Hod Franjevačke mladeži Zagrebačkog područnog bratstva pod geslom: ,,Velike smo stvari obećali, a još su veće nama obećane.” (2 Čel 191).
Naš smo put započeli u Sisku svetom misom koju je predvodio sisački biskup mons. Vlado Košić. Iduće smo se jutro zaputili prema Martinskoj Vesi, a ostatak naše rute činila su stajališta u Kloštar Ivaniću, Dugom Selu, Kašini i, na kraju, u Mariji Bistrici. Svaki je korak našeg hoda bio obilježen pjesmom, radošću, svjedočenjem, susretom s ljudima u selima kojima smo prolazili, ali i žuljevima i ponekom kapi znoja i suza. No zajedništvo, molitva i podrška jedni drugih gurala nas je do kraja.
Završetak našeg prvog dijela Hoda bio je u Mariji Bistrici gdje je misu predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Marko Kovač.
U subotu 1. 8. navečer zaputili smo se prema Asizu. Radosno smo stigli pred Porcijunkulu i u zajedništvu s framašima iz cijele Hrvatske, držeći se za ruke, zadobili potpuni oprost. Doživjeli smo vrhunac našeg hoda, vrhunac framaške godine, vrhunac framaškog života. Nakon svake boli, rane, žulja i napora došli smo do konačnog cilja i najveće nagrade.
Idućih smo dana obilazili važna mjesta kao što su bazilika sv. Franje, bazilika sv. Klare, crkva sv. Damjana i katedrala sv. Rufina. Posjetili smo i La Vernu, kao i Greccio, gdje smo slavili božićnu misu. Bilo je posebno prolaziti mjestima gdje su hodali sveti Franjo i Klara i na njima zastati i zahvaliti.
Kraj našeg hoda bio je obilježen svetom misom s papom Lavom XIV. u Porcijunkuli. Bio je poseban osjećaj doživjeti tako nešto i biti tamo 800 godina od smrti našeg brata Franje. Neizmjerno smo zahvalni na prilici koju smo dobili, na svim dobročiniteljima koji su nam pomagali na ovom našem putu, svim našim fratrima koji su bili uz nas i svakom framašu koji je svojim prisustvom ovaj hod učinio prekrasnim.
Jana Bočkaj
