+i TIHOMIR VRANČIĆ
Otac našega pokojnoga brata fra Juraja Vrančića.
G. Tihomir Vrančić, otac našega pokojnoga brata fra Juraja Vrančića, koji je preminuo 2017. dok je bio na službi u Franjevačkom samostanu u Samoboru., preselio se Gospodinu u subotu 27. prosinca 2025., na blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista, u Virovitici okrijepljen svetim sakramentima u 76. godini života.
Sprovodne obrede u utorak 30. prosinca 2025. na Gradskom groblju u Virovitici predvodio je provincijalni ministar fra Milan Krišto.
U svojoj propovijedi fra Milan je istaknuo da se opraštamo od pokojnog Tihomira „u božićnoj osmini kada se cijela Crkva raduje otajstvu Isusova rođenja i dolaska među nas slabe i grešne ljude. Dok još slavimo Isusa, Božju Riječ koja se utjelovila i pokazala nam put koji je nama ljudima tako često nedokučiv jer je nerijetko isprepleten trpljenjem i izazovom na vjernost onih koji Ga ljube, u Crkvi se zatvara Jubilejska godina kao vrijeme kroz koje smo razmišljali o nadi koja ne postiđuje (Rim 5,5)“ rekao je fra Milan.
Tihomir Vrančić rodio se 11. svibnja 1950. u Virovitici od oca Jure i majke Elizabete. Odrastao je uz dvije sestre, Đurđicu i Nevenku. Sklopio je kršćansku ženidbu s Ljiljanom rođ. Curiš koja je preminula 2014. godine. S njome je imao dvoje djece: kćer Nikolinu i sina fra Juraja koji je bio član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Tihomir je označen imenom kojega je nosio. Često je bio neprimjetan no uvijek snaga i podrška svojoj supruzi Ljiljani. Njegov samozatajni život zračio je zauzetošću za svoju obitelj u brizi za djecu i suprugu. Sa svojom suprugom djecu je odgajao u kršćanskome duhu što je probudilo franjevačko redovničko zvanje sina Juraja.
Fra Milan je naglasio kako je Tihomirovo „životno poslanje bilo vezano uz djecu kojima je trebala pomoć, osobito kćerki Nikolini, što je marljivo i ustrajno činio. Na neki način bio je „pozitivno“ tvrdoglav; u brizi i žrtvi, te u odlučnosti da njegovoj djeci ništa ne nedostaje. To je bila njegova životna borba i njegova tiha pobjeda.“
Fra Milan je istaknuo kako su Tihomiru „posebni dani radosti bili kada mu se sin Juraj obratio sa željom da želi poći u samostan i živjeti na način sv. Franje Asiškoga, u čemu mu ga je potaknula i služba ministriranja u crkvi Sv. Roka ovdje u Virovitici. Pokojnog Tihomira su osobito veselili susreti kada smo znali, premda kratko i u prolazu, sa našim fra Jurom doći u posjet njegovoj obitelji. Sa svojom suprugom Tihomir bi nas primao srcem punim radosti i zadovoljstva.“
„S ponosom je govorio o svome sinu fra Juri, o njegovoj ljubavi prema sportu i prikupljanju sportskih majica. Teško mu je pala fra Jurina bolest, a potom i njegova smrt u Samoboru. Ipak, ni tada nije odustajao: dokle god je mogao, i u bolesti i u slabosti, redovito je odlazio u Samobor posjetiti fra Jurin grob. Ta ustrajnost i vjernost ljubavi ostaje snažno svjedočanstvo svima nama“ rekao je fra Milan.
Fra Milan je također dodao: „Tihomir je bio čovjek vedra duha. Volio prirodni svijet, imao je svoje kanarince s kojima je pričao i koje je u dušu poznavao. Volio je šalu, priču i druženje. Kao radnik Hrvatskih željeznica nosio je sa sobom mnoštvo zgoda i dogodovština iz mladosti. Unatoč brojnim životnim poteškoćama, u njegovu srcu nikada nije nestalo zahvalnosti. Svaku pomoć upućenu njegovoj obitelji primao je s iskrenim „hvala“, iz dubine srca. Oni koji su mu pomagali znali su da ta zahvalnost nije bila formalna, nego istinska.“
Svetu misu zadušnicu u virovitičkoj crkvi sv. Roka također je slavio fra Milan Krišto, provincijalni ministar uz koncelebraciju nekoliko braće iz Provincije.
U svojoj homiliji naglasio je kako nam se „u ovom božićnom vremenu osobito daju na razmišljanja svetopisamski tekstovi poslanica i evanđelja sv. Ivana apostola, koji nam govori o Božjoj ljubavi prema nama. Tako se u ove dane obnavljamo u liku Božjega Sina koji se za nas rodio i postao čovjekom. Isusovo čovještvo nama je snaga života.“
U duhu vjere i zahvalnosti oprostili smo se od pokojnog Tihomira čime smo iskazali počast njegovu ispunjenu i ostvarenu životu. Neka ga Gospodin pridruži svojoj proslavi koja je nada i našega uskrsnuća i Božje pobjede nad grijehom i smrću u zajedništvu s pokojnom suprugom Ljiljanom i našim fra Jurom.
