Uoči svetkovine svetoga Franje Asiškoga, o 800. godišnjici svečeve smrti, samostansko bratstvo na Kaptolu organiziralo je devetodnevnu pripravu za Svečev blagdan, ujedno i zaštitnika crkve. U devet dana od 25. rujna do 3. listopada nastojalo se u ovoj milosnoj jubilarnoj godini kroz duhovnu pripravu zajedno sa sv. Franjom odlučnije krenuti putem Evanđelja.
Svakoga dana vjernici su ispunjavali kaptolsku crkvu već na molitvi Gospine krunice i litanija sv. Franji. Uslijedilo je slavlje svete mise s prigodnom propovijedi, da bi nakon toga od dana do dana uslijedio različit duhovni program: tematski nagovori, pobožnost čašćenja križa i euharistijska klanjanja. Također, vjernici u potrebi mogli su primiti sakrament bolesničkog pomazanja, a svakodnevno su braća svećenici bili na raspolaganju za sakrament pomirenja, kojem su mnogi vjernici pristupili.
Prva tri dana devetnice sv. Franji svete mise je predslavio fra Bojan Rizvan iz Zadra, razmatrajući o Svečevom obraćenju i našoj potrebi za istim, te o Franji kao euharistijskom i crkvenom čovjeku. Drugo trodnevlje predvodio je fra Vinko Brković iz Slavonskog Broda, govoreći o trima temama, važnima za život i duhovnost sv. Franje: Božić, križ i Blažena Djevica Marija. Sedmoga dana svetu misu je predvodio fra Grgur Blažević iz Jastrebarskog na temu molitve, a osmoga dana gvardijan fra Tomislav Faletar o Franji kao izliječenom čovjeku.
Vrhunac devetnice i cijele ove jubilarne godine bio je u subotu, 3. listopada na datum smrti sv. Franje, kada je misno slavlje s Obredom preminuća predvodio provincijalni ministar fra Ivica Jagodić. “Franjo je pred smrt ostavio samo jednu jedinu stvarnost – život koji je braću upućivao prema Kristu. Nakon osam stoljeća još uvijek govorimo o Franji, a on kao da nam i dalje pokazuje dalje od sebe – prema Kristu”, rekao je provincijalni ministar, dodavši da, kada se s Franjina života ukloni sve ono što nas zadivljuje – Asiz, siromaštvo, gubavci, Porcijunkula, Greccio, bratstvo, Pjesma stvorova, La Verna – u njegovu središtu ostaje jedna velika ljubav – Isus Krist. Franjo je jednostavno bio čovjek koji je dopustio da ga ljubav prema Kristu zahvati toliko duboko da mu je ljubav prema Kristu oblikovala pogled, odluke, odnose s braćom, molitvu i čitav život.
Govoreći o kaptolskoj obnovljenoj crkvi i samostanu, fra Ivica je svojoj kaptolskoj braći poručio da svaka obnova kamena svoj puni smisao dobiva tek kada postane prostorom obnove čovjeka, a to će se dogoditi ako čovjek koji uđe kroz ova vrata pronađe braću koja za svakoga imaju vremena; ako u ovoj crkvi ranjeni čovjek može pristupiti sakramentu pomirenja i otići s iskustvom milosrđa; ako mladi ovdje susretnu radosne franjevce čiji će ih život potaknuti da se i sami zapitaju što Bog želi od njih; ako siromašan i osamljen čovjek osjeti da ovdje nije stranac; ako samostansko bratstvo bude mjesto u kojem se može vidjeti da Evanđelje jest život koji pokušavaju živjeti. “Tada će onda ova franjevačka kuća biti mjesto na kojem čovjek može naslutiti blizinu Krista. Neka Krist i u nama ostavi toliko dubok trag da se u našim riječima prepozna njegova dobrota. Tada ćemo i mi jednoga dana poći s ovoga svijeta praznih ruku, a ipak ostaviti trag ljubavi po kojem će mnogi prepoznati onoga koga smo ljubili”, zaključio je fra Ivica Jagodić.
Svetkovina sv. Franje svečano je proslavljena na svih pet nedjeljnih svetih misa, a osobito je svečano bilo navečer kada su po drevnoj tradiciji kaptolsku crkvu pohodili braća dominikanci, na čelu s fr. Slavkom Sliškovićem, koji je predvodio misno slavlje, zajedno sa samostanskom braćom te gostujućim svećenicima. Na kraju svete mise se gvardijan fra Tomislav Faletar zahvalio svima koji su bili uz braću u dobrim i lošim vremenima, osobito u godinama tijekom obnove crkve i samostana nakon potresa. Posebno je zahvalio braći i sestrama iz Franjevačkog svjetovnog reda i Frame, dobročiniteljima i prijateljima.
fra Siniša Pucić
