Pismo kardinala Gugerottija, prefekta Dikasterija za istočne Crkve svim biskupima svijeta o Kolekti za Svetu zemlju
Dragi brate u biskupstvu,
Ovdje sam i ove godine da vam govorim o Svetoj zemlji.
Osjećam snažnu odgovornost obratiti se katoličkim biskupima svijeta, uime Svetog Oca, kako bih vam prenio apel Crkve, kao odgovor na vapaj onih koji su u teškoj patnji.
Dok vam pišem, naša su srca radosna zbog primirja koje je na snazi. Znamo da je krhko i da samo po sebi neće biti dovoljno da riješi probleme i ugasi mržnju na tom prostoru. Ali barem oči ne vide daljnje eksplozije i ne produžavaju tjeskobu nepopravljivog.
Posvuda smo vidjeli suze, očaj, uništenje. Sada se nadamo da trijumf nanesene smrti nije njezina vječna pobjeda. I vraća nam se nada da ćemo vidjeti Uskrslog, Isusa Krista, Gospodina našega, koji je u toj zemlji živ pokazao rane svoje muke.
Danas osjećamo da riječi koje je Sveti Otac uputio kršćanima koji žive u Svetim mjestima nisu bile pobožna želja, nego moguća nada: „Vi, braćo i sestre u Kristu, koji živite na mjestima o kojima se najviše govori u Svetome pismu, malo ste, bespomoćno stado, žedno mira. Hvala za ono što jeste, hvala što želite ostati u svojim krajevima, hvala što usprkos svemu znate moliti i voljeti. Vi ste sjeme koje Bog voli. I kao što sjeme, naizgled ugušeno zemljom koja ga pokriva, uvijek zna pronaći svoj put prema gore, prema svjetlu, donijeti plod i dati život, tako i vi ne dopuštate da vas proguta tama koja vas okružuje, već, zasađeni u svojim svetim zemljama, postanite klice nade, jer vas svjetlo vjere vodi da svjedočite ljubav usred riječi mržnje, u susret usred rastućeg sukoba, u jedinstvo usred sve većeg neprijateljstva.” (Pismo katolicima Bliskoga istoka, 7. listopada 2024.).
Ono što mi odmah pada na pamet je naša dužnost – a taj izraz koristim sa zebnjom, ali odlučno – da pritrčimo pomoći, što prije konkretno, životu da se ponovno rodi. Tebi, brate biskupe, i svima onima koje ćeš potaknuti u svojoj službi, upućen je dramatični Božji poziv: “Sine čovječji, mogu li ove kosti ponovno oživjeti?” Odgovorio sam: “Gospode Bože, ti znaš.” On mi odgovori: “Prorokuj nad ovim kostima i reci im: ‘Suhe kosti, čujte riječ Gospodnju. Ovako govori Gospodin Bog ovim kostima: Evo, pustit ću da u vas uđe dah i živjet ćete” (Ez 37,3-5). Svatko, počevši od djece, ima pravo živjeti u miru i vratiti domove i škole, igrati se zajedno bez straha da će ponovno vidjeti sotonski smiješak smrti. Istina je. Za nas kršćane Sveta mjesta imaju posebnu vrijednost, ona su utjelovljenje Utjelovljenja. Od početka su ih čuvale kršćanske zajednice, u raznolikosti svojih tradicija, a Manja braća Kustodije su se stoljećima brinula za njih s divljenja vrijednom vjernošću.
Oko tih mjesta nikle su inicijative velike pastoralne vrijednosti: župe, škole, bolnice, domovi za starije osobe, centri za pomoć migrantima, prognanicima, izbjeglicama. Upravo kako bi pomogao u svemu tome, sveti papa Pavao VI. ustanovio je Kolektu za Sveta mjesta, u obliku koji se od tada ponavlja svake godine na Veliki petak ili na neki drugi lokalno utvrđeni datum.
Ove godine Kolekta postaje ključni resurs: nakon pandemije, gotovo potpunog prekida hodočašća i malih aktivnosti koje su uz njih stvarali osobito kršćani, mnogi su bili prisiljeni na izgnanstvo. Ako želimo ojačati Svetu zemlju i osigurati živi kontakt sa Svetim mjestima, trebamo podržati kršćanske zajednice koje u svojoj raznolikosti prinose svoju vječnu hvalu Bogu-s-nama, također i u naše ime. Ali da bi se to dogodilo, apsolutno nam je potreban velikodušan dar vaših zajednica.
Želio bih da vi, braćo biskupi, sjećajući se slika razaranja i smrti koje su neprestano prolazile pred vašim očima u ovim vremenima nove Kalvarije, postanete uvjerljivi apostoli toga opredjeljenja. Sveta zemlja, Sveta mjesta, Sveti Božji ljudi vaša su obitelj, jer su baština svih nas. Osjećajte da je Kolekta jedan od vaših pastoralnih prioriteta: ovdje je u pitanju opstanak naše dragocjene prisutnosti, koja datira izravno iz Isusova vremena, siguran sam da će se vaš entuzijazam i vaša brižna skrb prenijeti na zajednice koje su vam povjerene.
Molimo vas da spriječite da naše Crkve promiču paralelne Kolekte za istu svrhu, tako da smisao i učinkovitost vaše ljubavi, univerzalne inicijative Petrova nasljednika, rimskog biskupa, ne budu ugroženi. Ono što ste prikupili može se poslati izravno ovom Dikasteriju preko komisarijata Svete zemlje u vašoj zemlji. Očekujemo da nijedna zajednica neće smatrati ovu “liturgiju”, kako su je nazivali u davna vremena, nečim što je se ne tiče.
Papa Franjo šalje svoj blagoslov svima vama: Bog neće zaboraviti, osobito u ovoj Jubilarnoj godini nade, one koji su postali svjedoci Njegove Providnosti i oruđe Njegovog mira. Naši kršćani iz tih zemalja vas očekuju. Hvala i sretno hodočašće u Jubileju.
Vaš najodaniji
Claudio Kard. Gugerotti
Prefekt
✠ Michel Jalakh, OAM
Nadbiskup tajnik