Pojam vjere je za Tomu proizišao iz kršćanskog uvjerenja i iz njegovog razumijevanja čovjeka kao stvorenog bića koje prihvaća stvari koje je Bog objavio njemu kako bi mu se pridružio i postigao vječno blaženstvo. Ukratko vjera je za njega dobra navika koja ima za cilj dati pristanak na stvari koje se tiču Boga i Božje objave. Ona prebiva u intelektu kojeg volja svojim pokretima potiče da daje pristanak na istinu. Znati i vjerovati je različito jer vjera podrazumijeva nemogućnost spoznaje od strane onog koji spoznaje. Vjeru u čovjeku potiče Bog nadnaravnim putem, tj. poticajima milosti te je zbog toga sigurnija spoznaja od razumske. Vjera se kao svaka krepost može vježbati, smanjivati i povećavati, a zbog toga što je teološka krepost, gubi se zbog samo jednog čina suprotnog vjeri. Za vjeru su potrebne dvije stvari: da bude čovjeku bude ponuđen predmet vjere te da čovjek da pristanak potaknut vanjskim faktorima i milošću.