Kršćanska sadašnjost i Franjevački samostan Trsat objavili su novu knjigu “Trsatska Majka milosti i Gospa od zdravlja”, koncipiranu kao svojevrsnu kompilaciju rezultata radova koji su temom, izravno ili posredno, vezani uz trsatsko svetište. Tekst prate nadopune s povijesno-medicinskim zapažanjima vezanima uz sakralna.
U knjizi se donosi i prikaz odabranih tema iz slikopisa „Život Majke Božje“ fra Serafina Schöna u klaustru samostana. U nastavku knjige prikazuju se zavjetni darovi u riznici svetišta i eksponati u Kapeli zavjetnih darova. Na kraju slijedi kraći osvrt na karakteristične grafite po zidovima i inventaru svetišta.
U sedam stotina godina dugoj povijesti najstarijega hrvatskog marijanskog svetišta, na Trsatu, nebrojeni su vjernici i hodočasnici na najrazličitije načine izražavali zahvalnost na ukazanoj milosti ili upućivali molbe Majci Božjoj. Usmena predaja i sačuvani materijalni dokazi: samostanski anali i zavjeti u obliku zapisa, predmeta i slika što ih je pobožni puk stoljećima poklanjao svojoj Trsatskoj Gospi, impresivno svjedoče da je među njima bio velik broj bolesnih i unesrećenih, kao i njihovih najbližih.
Premda su votivi svojevrsna posebnost ovoga svetišta, ne manje izazovan je i preostali likovni inventar koji uz primarnu – religijsku poruku i zavidne artističke kvalitete, pobuđuje pozornost i s brojnih drugih polazišta.
Uz zavjetne darove u obliku slika, kipova i predmeta, sljedeći specifikum svih svetišta i inih ciljeva hodočasnika jest pisana riječ. Već nakon letimičnoga prelistavanja knjiga koje su u tu svrhu namijenjene trsatskim namjernicima, te pogledom na nebrojene i uporno obnavljane grafite na zidovima i inventaru kapele, pa čak i u samoj crkvi, osobito iza glavnoga oltara, uočeno je da su uz općenite poruke Gospi, najčešće upravo one s nedvosmisleno medicinskim predznakom. Prvu skupinu, uvjetno rečeno preventivnih molbi i molitvi, napisali su zdravi koji mole za očuvanje svoga zdravlja i zdravlja najbližih.
U drugoj su skupini molbe za ozdravljenje bolesnih pa ih se može držati kurativnim. Treću vrstu pišu osobe koje su zagovorom Majke Božje ozdravile, pa bi se te poruke mogle nazvati zahvaljenicama. Fenomen grafita, kao jedan od najosebujnijih vidova javnoga komuniciranja pojedinca (najčešće anonimnog) s društvom i okolinom, u ovom slučaju u mnogome izlazi iz uobičajenih standarda. Ovdje je, naime, riječ o najintimnijim preokupacijama zbog kojih se pojedinac (vrlo često s punim generalijama) uz puno povjerenje, sa zamolbom ili zahvalom, obraća jednom cilju – Trsatskoj Gospi.
U knjizi se donosi i prikaz odabranih tema iz slikopisa „Život Majke Božje“ fra Serafina Schöna u klaustru samostana. U nastavku knjige prikazuju se zavjetni darovi u riznici svetišta i eksponati u Kapeli zavjetnih darova. Na kraju slijedi kraći osvrt na karakteristične grafite po zidovima i inventaru svetišta.
U sedam stotina godina dugoj povijesti najstarijega hrvatskog marijanskog svetišta, na Trsatu, nebrojeni su vjernici i hodočasnici na najrazličitije načine izražavali zahvalnost na ukazanoj milosti ili upućivali molbe Majci Božjoj. Usmena predaja i sačuvani materijalni dokazi: samostanski anali i zavjeti u obliku zapisa, predmeta i slika što ih je pobožni puk stoljećima poklanjao svojoj Trsatskoj Gospi, impresivno svjedoče da je među njima bio velik broj bolesnih i unesrećenih, kao i njihovih najbližih.
Premda su votivi svojevrsna posebnost ovoga svetišta, ne manje izazovan je i preostali likovni inventar koji uz primarnu – religijsku poruku i zavidne artističke kvalitete, pobuđuje pozornost i s brojnih drugih polazišta.
Uz zavjetne darove u obliku slika, kipova i predmeta, sljedeći specifikum svih svetišta i inih ciljeva hodočasnika jest pisana riječ. Već nakon letimičnoga prelistavanja knjiga koje su u tu svrhu namijenjene trsatskim namjernicima, te pogledom na nebrojene i uporno obnavljane grafite na zidovima i inventaru kapele, pa čak i u samoj crkvi, osobito iza glavnoga oltara, uočeno je da su uz općenite poruke Gospi, najčešće upravo one s nedvosmisleno medicinskim predznakom. Prvu skupinu, uvjetno rečeno preventivnih molbi i molitvi, napisali su zdravi koji mole za očuvanje svoga zdravlja i zdravlja najbližih.
U drugoj su skupini molbe za ozdravljenje bolesnih pa ih se može držati kurativnim. Treću vrstu pišu osobe koje su zagovorom Majke Božje ozdravile, pa bi se te poruke mogle nazvati zahvaljenicama. Fenomen grafita, kao jedan od najosebujnijih vidova javnoga komuniciranja pojedinca (najčešće anonimnog) s društvom i okolinom, u ovom slučaju u mnogome izlazi iz uobičajenih standarda. Ovdje je, naime, riječ o najintimnijim preokupacijama zbog kojih se pojedinac (vrlo često s punim generalijama) uz puno povjerenje, sa zamolbom ili zahvalom, obraća jednom cilju – Trsatskoj Gospi.