U četvrtak 30. srpnja u Novoj Gradišci, u 83. godini života, nakon duge i teške bolesti, okrijepljena svetim sakramentima, preminula je Kata Gotvald, rođ. Vidak, majka našega brata fra Roberta Perišića.
Pokojnica je rođena 23. svibnja 1944. godine u Cerni od oca Josipa i majke Marije, rođ. Strahonja. Bila je najmlađa od šestero djece. S pokojnim suprugom Ivanom Perišićem imala je troje djece: Manuelu, Mišu i fra Roberta. U braku sa Zdravkom Gotvaldom odgajala je i njegova dva sina, Željka i Damira.
Rođena je i odrasla u Cerni, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća živjela je u Njemačkoj, a potom u Novoj Gradiški i Rešetarima.
Ispraćaj pokojnice održan je 1. kolovoza u Rešetarima, a predvodio ga je fra Josip Grubišić, gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku, uz sudjelovanje svećenika Novogradiškoga dekanata i okupljenih vjernika.
Sprovodne obrede na mjesnom groblju u Cerni predvodio je provincijalni ministar fra Ivica Jagodić. U homiliji je istaknuo kako pred Bogom čovjek nije velik samo po onome što je učinio, nego još više po onome što je drugima omogućio da postanu. Govoreći o uzvišenom poslanju kršćanske majke, naglasio je da se upravo u njezinoj tihoj vjeri, molitvi, žrtvi i svakodnevnoj vjernosti često rađaju svećenička i redovnička zvanja. Zahvaljujući Bogu za život pokojne Kate, zahvalio je i za dar njezina sina fra Roberta, istaknuvši da iza svakoga svećeničkog poziva stoje mnoge nevidljive majčine molitve, odricanja i povjerenje u Božju providnost.
Nakon sprovoda slavljena je misa zadušnica u župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela koju je predslavio fra Robert Perišić, uz sudjelovanje braće iz Provincije, drugih svećenika, redovnica, članova obitelji i brojnih vjernika. U homiliji je, polazeći od kršćanske nade u uskrsnuće, zahvalio Gospodinu za dar majčina života, istaknuvši njezinu postojanu vjeru, vjernost molitvi krunice, ljubav prema Gospi, Crkvi i franjevačkom redu te nesebičnu ljubav prema bližnjima, osobito onima koji trpe. S osobitom zahvalnošću prisjetio se njezine trajne potpore njegovu svećeničkom i franjevačkom pozivu, naglasivši kako su njezine molitve, žrtve i blagoslovi ostali trajna duhovna baština njezinoj obitelji.
Našemu bratu fra Robertu, članovima njegove obitelji i svoj rodbini izražavamo kršćansku sućut, a pokojnu Katu preporučujemo Božjem milosrđu, moleći da joj Gospodin udijeli obećanu puninu života, vječni mir i radost u kući Očevoj.