Od 3. do 8. studenoga 2025. u Generalnoj kuriji u Rimu održan je Međunarodni susret braće umjetnika Reda manje braće. Susret je organiziralo Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju te Generalni ured za pravdu, mir i cjelovitost stvorenja, u suradnji s fra Samuelom Abiyuom, violinistom i studentom muzikologije na Papinskom institutu za crkvenu glazbu, te br. Antoninom Clemenzom, profesorom filozofije na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu. Susret je organiziran povodom proslave osamstote obljetnice Pjesme stvorova.
Na susretu su sudjelovala četrnaestorica fratara iz Austrije, Brazila, Hrvatske, Indije, Italije, Kolumbije, Mađarske, Meksika, Nizozemske, Poljske, Svete zemlje i Venezuele. Dio braće sudionika bavi se vizualnom umjetnošću – slikanjem, ikonama, fotografijom i skulpturama, a dio glazbom – gregorijanskim koralom, pjevanjem, dirigiranjem, skladanjem i sviranjem.
Tijekom prvoga dana svaki je sudionik kroz 20-minutnu prezentaciju predstavio svoje umjetničko djelovanje. Ostali su dani prošli u razmišljanju o Pjesmi stvorova kao o izvoru nadahnuća i stvaralaštva, o služenju umjetnika Reda kao i o identitetu franjevačke umjetnosti. Pridružio nam se i generalni ministar, fra Massimo Fusarelli, koji je kroz razgovor sa svim sudionicima progovorio o pozivu franjevca umjetnika i njegovom služenju Crkvi.
Gost susreta bio je i fra Alessandro Brustenghi, pjevač i član Serafske provincije sv. Franje Asiškog koji je podijelio zanimljivo svjedočanstvo svjedočenja Gospodina na nesvakidašnjim mjestima – u koncertnim dvoranama. Zanimljiv trenutak bio je i posjet samostanu San Bonaventura al Palatino gdje smo se susreli s fra Sidivalom Filom, vizualnim umjetnikom iz Provincije sv. Bonaventure, rodom iz Brazila. Obišli smo njegov atelje te se upoznali s njegovim djelima koja možemo opisati kao konceptualnu umjetnost.
Zadnji smo dan proveli u Asizu. Hodočastili smo u svetište Sv. Damjana, gdje smo imali privilegiju posjetiti i dvorište samostana te stajati na točnom mjestu gdje je, prema predaji, sv. Franjo napisao Pjesmu stvorova. Osim toga, posjetili smo i Porcijunkulu te bazilike sv. Franje i sv. Klare.
Tijekom naših razgovora, pokušali smo razmatrati kako umjetnost, kada se živi kao ponizno služenje Ljepoti, postaje most bratstva: kroz kistove, dlijeta, glazbene tonove, riječi, boje i zvukove, ona stvara odnose, čuva evanđeosku i crkvenu baštinu te otvara prostor zajedničkoj kontemplaciji. Umjetnost nije samo ukras, dodatak, nego način utjelovljenja Evanđelja u kontekstima gdje riječ često ne dopire. Tako umjetnost može postati put evangelizacije kada se živi kao poziv i služenje u službi Evanđelja.
Fra Mario Zrakić
