Svetkovina Gospe Lurdske proslavljena je u srijedu, 11. veljače 2026. u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu.
Svečano blagdansko slavlje predslavio je ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera i kustos katedrale sv. Petra u Đakovu vlč. Mato Gašparović. Uz gvardijana fra Slavka Milića suslavili su ravnatelj franjevačke klasične gimnazije Fra Marijana Lanosovića fra Ivan Crnković, župnik u Potočanima u Bosanskoj Posavini fra Anto Tomas, brodski svećenici: vlč. Josip Vuksanović i grkokatolički svećenik o. Aleksandar Hmilj i Andrey Luchin. Posluživao je đakon u župi Gospe Brze Pomoći Gutenberg Sourou Hounye iz Benina.
Osvrćući se na Evanđelje toga blagdana vlč. Gašparović je naglasio kako znamenjem koje Isus čini u Kani Galilejskoj ne skreće pažnju na moć čuda, već na ljubav koja je to znamenje učinila. „Čudo na svadbi govori o Božjoj ljubavi koja je uvijek blizu. Isusova je majka primijetila problem te je diskretno Isusu ukazala na njega. Ona ne govori mnogo, ne dramatizira, nego jednostavno dolazi svome Sinu i kaže: „Vina nemaju.“ To su riječi Majke koja vidi i koja primjećuje ljudsku potrebu. Majke koja ne ostaje ravnodušna pred ljudskom oskudicom. To je ona ista Majka koja se u Lurdu ukazala maloj siromašnoj Bernardici. A Isus djeluje tiho, skoro neprimjetno. Sve se odvija u tajnosti, rekli bismo „iza kulisa“: Isus djeluje blizinom i diskretno. To njegovim učenicima ne promiče, vide da je zahvaljujući njemu svadbeno slavlje postalo još ljepše. A vide i Isusov način djelovanja, njegovo služenje u skrovitosti. Lijepo je razmišljati kako prvo znamenje koje Isus čini nije bilo ozdravljenje ili čudo u jeruzalemskom hramu, već gesta koja ispunja konkretnu potrebu običnih ljudi, gesta koja se zbiva u krugu obitelji, rodbine i prijatelja. Slavlje u Kani završava najboljim vinom. To nam govori da Bog želi sve najbolje za nas, želi da budemo sretni. Ne postavlja ograničenja i ne traži interese“, ustvrdio je vlč. Gašparović.
Nadalje je pojasnio kako nas vrelo u Lurdu podsjeća na vodu u Kani Galilejskoj. „U Kani je bilo šest kamenih posuda napunjenih vodom. To je bila obična voda, voda svakodnevice. Ali kada Bog djeluje, voda postaje vino, što je obično postaje izvanredno. Ono što je nedostatno postaje izvor radosti, ne razvodnjena radost, nego radost koju daje živi Bog. U Lurdu, obična voda postaje znak Božje blizine. Ne zato što je voda čudesna sama po sebi, nego zato što Bog po njoj dotiče čovjeka. I u Kani i u Lurdu Marija ima istu ulogu. Ona vodi prema svome Sinu, ne zadržava pogled na sebi, nego kaže poslužiteljima: ‘Što god vam rekne, učinite.’ To je najvažnija Marijina poruka. I Bernardica je učinila upravo to, nije razumjela zašto Gospa od nje traži da se umije i napije u malo blatnjave vode, ali je poslušala. Iz jamice vode u blatu potekao je izvor, iz vjere i poslušnosti rodilo se vrelo“, naglasio je propovjednik.
Dodao je kako tim blagdanom kojim Crkva slavi i Dan bolesnika na posebna način trebamo misliti na bolesnike, na stvarnost patnje koju nitko ne može izbjeći. „Bolest je trenutak kada čovjek posebno osjeti svoju krhkost. Kao u Kani, i u životu bolesnika, često ‘ponestaje vina’, ponestaje snage, sigurnosti i nade. Upravo tu dolazi Marija, ona vidi i razumije i vodi k izvoru koji se zove Isus Krist. Izvor nije voda u Lurdu, pravi je izvor Isus Krist. On je izvor života, izvor snage i nade. Krist ne obećava uvijek trenutno ozdravljenje, ali uvijek daje nešto dublje – svoju prisutnost, mir i snagu u patnjama i bolestima, daje obećanje novoga života. Koliko puta su bolesnici posvjedočili da su upravo u bolesti pronašli novi odnos s Bogom.
Gospin nalog Bernardici vrijedi i za nas danas: ‘Idi na izvor, pij i operi se.’ To znači, idi Kristu, pij s izvora njegove riječi, operi se u izvoru njegove milosti, dopusti da on dotakne tvoju slabost. I danas Marija vidi naše potrebe, vidi bolesnike i starije, vidi one koji pate u duši i tijelu. I ona govori svome Sinu o nama, a nama govori isto što i poslužiteljima u Kani Galilejskoj: ‘Što god vam rekne, učinite.’ I tada, kada Krist djeluje, voda postaje vino, patnja postaje put milosti, slabost postaje mjesto susreta s Bogom“, posvijestio je propovjednik.
Poruka današnjeg blagdana je poruka koju je Gospa izrekla Bernardici: pokora, pokora, pokora. Riječ pokora u hebrejskom jeziku najčešće se povezuje sa značenjem obraćenje i pokajanje, odnosno povratak Bogu čitavim svojim bićem. To obraćenje Bogu čitavim bićem znači promijeniti ponašanje, biti poslušni Božjoj riječi, osnažiti svoje povjerenje u Boga. Slaveći Gospu Lurdsku molimo za promjenu u našim srcima, molimo da Bog po Marijinu zagovoru promjeni naše misli, riječi i djela te nas ohrabri i učini sposobnima da sve ono što činimo, činimo iz prave i duboke ljubavi prema Bogu i ljudima“, zaključio je vlč. Gašparović.
Na kraju mise slijedila je procesija uz rijeku Savu s Gospinim kipom koji ta crkve posjeduje od 1892. kada su ga franjevci donijeli iz Lurda i blagoslovili.
Kako je već tradicija na tu svetkovinu misno slavlje toga je dana s početkom u 10 sati predvodio vlč. Anđelko Cindori, župnik Župe Gospe Brze Pomoći, kojoj samostan pripada.
Svetkovini je prethodila devetnica, na kojoj su sudjelovali brojni vjernici. Predvodeći večernja misna slavlja: prvoga dana na Svijećnicu fra Ivan Nujić, plehanski gvardijan, a ostale dane; župni vikar u Kloštar Ivanići fra Marin Grbešić, gvardijan i župnik u Virovitici fra Ivica Jagodić i župni vikar u Virovitici fra Ivica Janjić obogatili su ih svojim poticajnim homilijama. Tijekom misnoga slavlja u predvečerje svetkovine, u utorak, 10. veljače na blagdan bl. Alojzija Stepinca brojni su vjernici primili sakrament bolesničkog pomazanja.
B. Lukačević