Početak proslave svetkovine sv. Franje, započeli smo smo bratskim i tradicionalnim dočekom braće dominikanaca na ulazu u našu crkvu na Kaptolu. Zapjevali smo zajedno antifonu u čast sv. Franje i Dominika. Misno slavlje predvodio je dominikanski provincijal fra Tomislav, a uz njega je đakonirao i njihov đakon fra Karlo. Išli smo u procesiji. Propovjednik nas je u homiliji prisjetio Franjina životnoga puta i povezao ga sa današnjim čitanjem, u kojem Isus govori da je „Otac sakrio ovo od mudrih i umnih, a objavio ga malenima.“ To skriveno je sam Bog u osobi Isusa Krista i njegova otkupiteljska i spasiteljska žrtva, koju je prinio na križu. Spomenuo je kako sv. Franju ljudi promatraju kao ljubitelja prirode, pjesnika, zanesenjaka, čovjeka obilježenim svetim ranama, mistikom i drugim. Propovjednik govori da je osobno za njega, Franjina veličina, upravo u tome što je svoju volju podvrgao Božjoj i nije dopustio prošlosti i budućnosti da ga ometu u podvrgavanju Božjoj volji, a ne svojoj aroganciji i vlastitom htijenju. Prokomentirao je na koji način bi i mi trebali postupiti i djelovati u današnjici. Franjo je započeo svoj put obraćenja, slušanjem Raspetoga s križa, da ode i popravi crkvu. Franjo svojim rukama, doslovno počinje popravljati crkvu i uređivati je, ali postepeno shvaća da treba popraviti Crkvu. Počinjem materijalnim radom, ali Franjine ruke postupno su postajale sve otvorenije i pristupačnije za Božje djelovanje, da su bile obilježene svetim ranama. I na nama stoji takav put, put rada s braćom da bi smo pripremili svoje ruke za milosti koje nam Bog želi udijeliti.
Fra Ante Čulina
