Pedeset godina svećeništva, zlatni jubilej, proslavio je 18. kolovoza u franjevačkoj crkvi svetog Petra, apostola u Cerniku, zahvalnim misnim slavljem fra Tomislav Vuk, svećenik Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, na službi u Jeruzalemu kao profesor biblijskih znanosti i orijentalistike. Na misi, pored subraće franjevaca sudjelovali su, uz rodbinu, brojni prijatelji, znanci i vjernici župe sv. Petra, apostola u Cerniku. Svečano misno slavlje uveličalo je Hrvatsko pjevačko društvo “Tomislav” iz Cernika.
Čestitajući zlatni jubilej fra Tomislavu Vuku, gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku fra Josip Grubišić govorio je o brojnim darovima koje je fra Tomislav dobio od Boga i obilato ih koristio u svom životu i radu, a vidljivi su i među nama. Naveo je biblijsko-arheološku izložbu koju je fra Tomislav poklonio Cerniku i time ga uzdigao među rijetka mjesta u svijetu jer posjeduje zbirku od preko 800 autentičnih predmeta sa šireg područja Bliskog istoka i Svete zemlje, od paleolitika do 19. st.
U homiliji fra Tomislav se osvrnuo na početke svoga redovničkog života, istaknuvši kako je točno na današnji dan, 18. kolovoza 1974. u ovoj istoj crkvi slavio svoju prvu, mladu misu. Zahvalio je svoj rodbini i prijateljima, koji su ga i danas, kao i prije 50 godina razveselili svojim dolaskom, iako mnogi od njih nisu više fizički nazočni.
„Bio je to događaj koji je objedinio moju obitelj, mojega oca Ivana i majku Luciju, moju braću i sestru i svu bližu i daljnju rodbinu, prijatelje i znance i sve sumještane, Cerničane, kao i veliki broj moje franjevačke obitelji, Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Tada se čitava naša obitelj prvi puta našla na okupu u tolikom broju. Sva rodbina je govorila o tomu s veseljem i divljenjem svih ovih 50 godina. Ovo danas je ponavljanje istog doživljaja mlade mise, repriza, ali uživo“, rekao je na početku homilije fra Tomislav Vuk zahvalivši svima koji su danas došli da zajedništvo još jednom dožive, ožive i osvježe.
„To zajedništvo temelji se na našoj vjeri u Boga, usađenoj u nas krštenjem i življenjem čitavog našeg života u vjeri, nadi i ljubavi prema Bogu, našem Ocu, njegovom sinu Isusu Kristu, našem Spasitelju, u milosti i snazi Duha Svetoga. To je ono što nas je ovamo dovelo, sjedinilo i što nas povezuje i drži skupa i daje nam snage da možemo živjeti, podnositi, preobražavati sebe i podnositi i prevladavati sve tegobe koje život sa sobom nosi. Stoga najprije zahvalimo Gospodinu Bogu, jer i sad smo ovdje okupljeni u crkvi na nedjeljnom bogoslužju, prije svega ne na nekoj komemoraciji, nego kako bismo mogli učvrstiti svoju vjeru, ufanje i ljubav prema Bogu i međusobno. Stoga se i ja sada ne osjećam kao neki slavljenik, nego kao službenik otajstava, za što sam i zaređen za svećenika prije 50 godina. Hvala svima vama koji ste došli na ovo bogoslužje, neka vam svima donese obilje milosti, radosti i snage. Hvala svima vama koji ste nam omogućili da upriličimo ovo slavlje. Posebna hvala svima oni koji su nam za ovu prigodu nabavili ovo svečano misno ruho, kako bi to slavlje bilo još svečanije, a koje smo sinoć blagoslovili. Budući da nismo na nekoj profanoj komemoraciji, želim vam kratko prikazati kako se moj život odvijao u službi Riječi Božje. Pod tim vidom osobno sam zahvalan za milost koju mi je Gospodin dao, da sam čitavo to vrijeme, točnije 48 godina smio provesti život u Isusovoj domovini, koja je za nas kršćane Sveta zemlja, posvećena stopama Isusa Krista. On je za nas Riječ Božja, svojim riječima, djelima, svojim životnim primjerom, mogli bismo čak reći svojom sudbinom, svojim poslanjem. On je za nas Kruh života, kako ste čuli u današnjem svetom evanđelju. Kako sam ja onamo dospio? Rođen sam 13. listopada 1949. u Cerniku, kod Nove Gradiške. Osnovno obrazovanje sam stekao u rodnom mjestu, a potom pohađao klasičnu gimnaziju Sjemeništa Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru (1964.-1966.) i Zagrebu (1967.-1969.). Još kao gimnazijalac stupio sam u Franjevački red: nakon godine novicijata 1966.-1967. polaganjem prvih redovničkih zavjeta postao sam članom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, kojoj još uvijek pripadam. Akademsko obrazovanje započeo sam dvogodišnjim filozofskim studijem na Filozofskom učilištu svoje redovničke zajednice na Trsatu u Rijeci (1969.-1971.), te nastavio trogodišnjim teološkim ciklusom na Katoličkom Univerzitetu u Eichstättu u Njemačkoj, postigavši akademski naslov diplomiranog teologa (1974.). Tada sam zaređen za katoličkog svećenika. Uslijedila je postdiplomska specijalizacija. Na istom teološkom fakultetu u Eichstättu postigao sam naslov licencijata (magisterija) iz teologije (1976.). Potom sam nastavio doktorantski ciklus na Franjevačkom biblijskom institutu (Studium Biblicum Franciscanum) u Jeruzalemu (1976.-1979.), gdje postižem naslov doktora teologije s biblijskom specijalizacijom (1980.). Uslijedila je druga postdiplomska petogodišnja specijalizacija iz starih orijentalnih jezika i civilizacija na Fakultetu za proučavanje drevnog Bliskog istoka Papinskog biblijskog instituta u Rimu (1980.-1985.), završena magisterijem iz orijentalistike sa specijalizacijom u jezicima, literaturi i civilizaciji drevne Mezopotamije.
Od 1985. do danas djelujem kao profesor na postdiplomskom ogranku Fakulteta za biblijsku znanost i arheologiju Franjevačkog biblijskog instituta u Jeruzalemu. Predajem metodologiju biblijske ezgegeze Starog zavjeta te povijest, civilizaciju i literaturu starog Bliskog istoka, naročito akadski jezik tj. jezik starih Babilonaca i Asiraca, s odgovarajućom literaturom na klinopisu. Navršivši 70 godina života, 2020. godine postao sam profesor emeritus, profesor u miru, ali još uvijek predajem jer me nema tko zamijeniti. Do kada? Dok mi dragi Bog dade snage i pameti“, rekao je fra Tomislav Vuk i dodao kako kroz cijelo to vrijeme nije zaboravio vezu s domovinom, jer od 1993., tj. nakon Domovinskog rata i osamostaljenja domovine, intenzivno radi kao prikupljač, organizator, vlasnik i autor jedinstvene Biblijsko-arheološke izložbe u Franjevačkom samostanu u Cerniku, kako bi svom rodnom mjestu i domovini ostavio i nakon njega nešto od onoga, od onih sposobnosti kojima ga je Gospodin Bog obdario.
„Na kraju ovog prikaza pozivam vas „Radujte se Božjim darovima, zahvaljujte Njemu, služite Njemu, kako kaže Sveti Franjo u svom poznatom Hvalospjevu stvorenja“, završio je blagoslovom fra Tomislav Vuk svoju slavljeničku propovijed i zahvalio svima koji su doprinijeli da se dostojanstveno i svečano obilježi njegovih 50 godina svećeništva.
Na kraju svete mise fra Milan Krišto, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda čestitao je fra Tomislavu na zlatnom jubileju naglasivši: „Danas zahvaljujemo Gospodinu što ste po primjeru svetog Franje iz Asiza ušli u Red Manje braće te što ste kako svećenik služili Kristu i njegovoj Crkvi“.
Fra Tomislav Vuk je 2006. godine odlukom Predsjednika Republike odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.
Izvor: cajtung.com
