U srijedu 7. studenoga u crkvi sv. Franje na Kaptolu 9 u Zagrebu svečano je obilježena 30. godišnjica smrti hrvatskoga misionara u Kini sluge Božjega fra Alekse Benigara. Misno slavlje predslavio je fra Gordan Propadalo iz Varaždina i deset svećenika među kojima su bili provincijalni ministar fra Ilija Vrdoljak, vicepostulator kauze Alekse Benigara fra Ratko Radišić, te vicepostulatori kauza oca Gerarda Tome Stantića i fra Ante Antića.
U propovijedi fra Gordan Propadalo rekao je da je dva puta susreo slugu Božjega fra Aleksu Benigara, jednom 1956. u Rimu i 1966. u Zagrebu, i da mu je ostao u sjećanju kao vrlo plemenit čovjek. Između ostaloga rekao je da se mi pitamo što je to svetost i kako se postaje svetim. Pojasnio je da se svetim postaje, da svaki onaj vjernik koji živi po Božjim zakonima jest svet čovjek, ali da ima razlike između svetih na zemlji i svetih na nebu. Oni u nebu gledaju Boga licem u lice a kod nas kroz otajstvo svete vjere ili u ogledalu, ali to je sigurnost. One duše koje su u raju one ne mogu biti nego svete jer su u suživotu s Bogom. Crkva proglašava svetima one ljude koji su se odlikovali svetošću već za svoga života i koje prati fama sanctitatis – glas svetosti.
Rekao je da je fra Aleksa radio na Kongregaciji za obrede i Kongregaciji za proglašenje svetima kao tajni teolog-cenzor. Izdvojio je dvije njegove knjige: kapitalno djelo od 1300 stranica „Duhovno bogoslovlje“ koje je fra Aleksa napisao u Kini, a tiskao u Sapporu (Japan) 1959. godine na latinskom, tada službenim jeziku crkve, i posvetio ga nadbiskupu Stepincu i drugo djelo „Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal“ tiskano u Rimu 1974. godine, koje je temeljeno na izvornim dokumentima i koje je osnova svih kasnijih knjiga o Alojziju Stepincu. Citirao je kardinala Ferdinanda Antonellija koji je o fra Aleksi Benigaru napisao: „Bio mi je duhovni otac, obdaren skromnošću, neizmjernom velikodušnošću i velikom mudrošću. Kad sam 1973. godine postao kardinal, o. Aleksa je često dolazio k meni i, nakon sakramentalnog susreta, drago mi je bilo zadržati se s njime. Njegovu izuzetnom liku pravoga franjevca, tako bogatu profinjenom i vedrom ljudskošću, pravom ljudskom i redovničkom dobrotom, sve sam se više divio.
U ocu Benigaru sam cijenio duboku i najsvestraniju učenost i duhovno iskustvo, ali iznad svega divio sam se onoj trajnoj unutarnjoj sabranosti što je proizlazila i zračila iz njegove osobe, uvijek sjedinjene s Bogom po živoj vjeri koju je živio radosno i koja ga nije učinila manje pristupačnim – u njegovoj sobi, u ispovjedaonici, u običnim susretima na ulici ili u hodnicima Svetoga Antuna.“
Na kraju je fra Gordan Propadalo pozvao prisutne vjernike da i oni podrže ovo djelo oko beatifikacije fra Alekse Benigara i da mu se mole u zagovor istaknuvši tri činjenice: da ga je Gospodin uzeo baš na dan Svih svetih, da je izdahnuo prostrt na zemlju kao njihov otac sv. Franjo Asiški i da se toga jutra potpisao s. Magdaleni Mrzljak pokojni Aleksa Benigar.
Po završetku sv. Mise gvardijan fra Zdravko Lazić je zahvalio svima na dolasku i pozvao sve da nakon blagoslova pođu pred grob fra Aleksin i zajedno izmole molitvu za njegovo proglašenje svetim. Vjernici su na izlazu iz crkve dobivali najnoviji bilten vicepostulature Sluga Božji fra Aleksa Benigar.
Ujutro istoga dana,7. listopada, u 10.30 u prigodnoj emisiji na Radio Mariji, koju vodi Petar Bilobrk gostovala je Matija Maša Vekić koja je govorila o životu i djelu zagrepčanina sluge Božjega fra Alekse Benigara i svojoj najnovijoj knjizi „Put svetosti fra Alekse Benigara“.
Matija Maša Vekić
