+i FRA JAKOV RIPIĆ
Heljdovi, BiH, 27. prosinca 1947. – Varaždin, 4. ožujka 2018.
U Varaždinu, u nedjelju 4. ožujka 2018. godine, okrijepljen svetim sakramentima preminuo je svećenik franjevac fra Jakov Ripić, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, u 71. godini života, 41. redovništva i 37. svećeništva.
Fra Jakov Ripić rođen je 27. prosinca 1947. godine u Heljdovima, u župi Gračac, BiH. Njegovi roditelji, majka Lucija, r. Ćavar, i otac Jakov, silno su željeli svoj brak obogatiti brojnim novim životima. Gospodin ih je iskušavao i prvih šestero djece koje je pok. Lucija sa svojim suprugom rodila, redom su umirala u dobi od tri mjeseca do godinu dana. Tada su se oni zavjetovali da će, ako rode još koje dijete, prvo od njih zavjetovati i posvetiti Gospodinu. Tada se rodio njihov Jakov i želja im se ispunila, premda nisu doživjeli njegovo svećeničko ređenje. Nakon njega rodili su još troje djece: Ružu, Miljenka i Juru.
Životni put fra Jakova nije bio nimalo lagan, život ga nije mazio. U njegovoj sedamnaestoj godini veliko ranjavanje i kušnja vjere. Jednog ljetnog dana 1964. godine, dok je njegov otac Jakov kosio travu, iznenada se pojavilo nevrijeme s velikom grmljavinom. Sklonio se pod drvo da se zaštiti od pljuska. Pogođen munjom ostao je na mjestu mrtav. Fra Jakov ga je takvoga pronašao. Nije teško zamisliti kako je to doživio sedamnaestogodišnji mladić. Četiri godine nakon toga slijedi druga velika rana i kušnja. Gospodin je pozvao sebi i njegovu majku Luciju pa je Jakov, kao najstariji, morao na neki način preuzeti brigu oca i majke za svoju sestru i dva brata. Bogu hvala, u tome je imao veliku pomoć svojih stričeva i rodbine te su njih četvero mogli imati ono najpotrebnije za život i osposobiti se za rad.
Osjećajući duhovni poziv fra Jakov se najprije prijavio svom Biskupu u Sarajevu. Bio je primljen i nakon završene gimnazije bio je poslan u Rim na teološki studij. Studirao je na Urbanijani, Teološkom studiju Propaganda fidei, sa studentima iz cijeloga svijeta. Trudio se odgovorno živjeti svoj poziv, ali je osjetio da se u tome ne nalazi. Napustio je studij teologije i u Rimu je započeo studij medicine. U međuvremenu se razbolio i bio mu je izvađen jedan bubreg te je tako živio četrdesetak godina. Ponovno u sebi osjeća poziv i moli Rimsku franjevačku provinciju sv. Petra i Pavla da ga primi. Oblači franjevački habit i 17. kolovoza 1977. godine započinje godinu novicijata u franjevačkom svetištu Fonte Colombu, u Italiji, gdje je sv. Franjo 1223. godine napisao Potvrđeno pravilo svoga Reda. Nakon godine novicijata, 15. kolovoza 1978. godine, položio je prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete položio je 1. ožujka 1981. godine u Rimu, a za svećenika je zaređen 14. lipnja 1981. godine također u Rimu. Na poslijediplomskom studiju u Rimu postigao je licencijat iz teologije i filozofije. Iz Franjevačke provincije sv. Petra i Pavla iz Rima 1983. godine prelazi u Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda. Kao svećenik bio je na službi u Karlovcu, Slavonskom Brodu, Krapini, Zadru, Bjelovaru, Osijeku i Varaždinu, gdje je kao rekonvalescent proveo posljednje četiri godine sve do svoje smrti. Tijekom svojega redovničkoga i svećeničkoga života obavljao je službe vikara samostana, župnika, kapelana, duhovnoga asistenta Frame te profesora na Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru.
Kroz sve vrijeme svoga života u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda fra Jakov je imao zdravstvenih problema koji su ga u mnogočemu ograničavali da intenzivnije iskoristi sve darove koje mu je Bog darovao. Ipak, trudio se da milost Božja u njemu ne bude zaludna (usp. 1 Kor 15, 10). Doista, s puno strpljivosti je nosio i podnosio svoja trpljenja i različite bolesti, a to nije lako. Iako su ga različite bolesti pratile još od djetinjstva, ipak je na neki način umro hodajući do posljednjega časa.
Trudio se u malome biti vjeran, strpljivo nositi i trpjeti svoje bolesti i zato se nadamo, a zato i molimo, da mu je Gospodin već u času smrti rekao: Uđi u veselje Gospodara svoga! Ono najvažnije što je fra Jakov činio u svom redovničkom i svećeničkom životu i poslanju samo Bog vidi, a čovjek je onoliki koliki je pred Bogom – kako nam kaže sv. Franjo. Stoga vjerujemo da ono najljepše iz njegova života ostaje neizrečeno u srcu mnogih s kojima je fra Jakov živio i surađivao. Gospodine Bože, hvala Ti što si nam darovao fra Jakova, franjevca, tvoga svećenika i brata našega. Hvala Ti za sve dobro što ga je u životu učinio. Pozvao si ga k sebi. Primi ga i ubroji među svete i izabrane svoje.
Sprovodne obrede u srijedu 7. ožujka 2018. godine na groblju u Varaždinu predvodio je provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak. Obitelj i rodbina, svećenici i braća franjevci, redovnice, vjernici i prijatelji oprostili su se od pokojnoga fra Jakova. Oproštajnim govorom na sprovodu od pokojnoga brata fra Jakova oprostio se fra Nikola Vukoja, gvardijan Franjevačkog samostana u Samoboru. Svetu misu zadušnicu nakon sprovoda u franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu predvodio je provincijalni ministar fra Ilija Vrdoljak u zajedništvu s prof. dr. sc. Ivanom Antunovićem SJ, ravnateljem Filozofsko teološkog studija i pročelnikom Filozofsko teološkog instituta Družbe Isusove, i više od tridesetorice braće svećenika.
