Budući da sam bio i ja, jedan Slovenac, u novicijatskoj generaciji 2021./22. na Trsatu, bilo je lijepo da svi barem jednom posjetimo moju domovinu. Na put smo krenuli u srijedu 3. kolovoza, bojeći se gužve na cesti, rano ujutro. Hvala Bogu, taj strah se pokazao neopravdanim i nakon prilično ugodne vožnje stigli smo u naš samostan na Tromostovju u Ljubljani. Braća su nas počastila obilnim doručkom, a zatim smo zajedno obišli drevne hodnike samostana, knjižnicu, kapelicu i kor – gdje je fra Teo je nakon godinu dana sviranja na trsatskim orguljama, imao priliku isprobati i ljubljanske orgulje inače Jenkove, ali nažalost jako modificirane –, prostore provincijalata i crkve. Nažalost, tada nije bilo vremena za šetnju gradom, jer smo nakon nešto više od sat vremena krenuli prema Viču, gdje smo vidjeli crkvu i župnu dvoranu, sve nas je posebno dojmila njezina ljepota i veličina. U vrtu su nas dočekale i pčele iz novih samostanskih pčelinjaka, što je posjetu dalo posebnu „slovensku notu“. Od tamo smo krenuli dalje prema Brezju, gdje nas je ispred bazilike dočekao fra Robert Bahčič, rektor svetišta. Kod milosne slike Marije Pomoćnice slavili smo misu na slovenskom jeziku s ocem provincijalom, koju smo obogatili pjevanjem hrvatskih marijanskih pjesama. Fra Marjan je u propovijedi podsjetio koliko je dubok primjer sv. Franji predstavljala Marija: „Sveti Franjo uzeo je nebesku Majku Mariju za ruku i ona ga je vodila kroz život. U Mariji je Franjo pronašao način kako se nositi sa svojom braćom. Novaci slijedite Majku Božju po svetom Franji, ona vam je primjer poniznosti. Bez poniznosti ne možemo voljeti druge, ne možemo ih smatrati braćom i sestrama. Želim da svi budu Marijini. Marija je ganuta svakom našom molitvom, Bog je ganut kada ga molimo. Nema ništa komplicirano u tome biti dijete Božje.“ Nakon mise fra Robert je pokazao baziliku, samostan, atrij s kapelom i predstavio povijest nastanka tamošnjeg hodočasničkog puta, a zatim smo posjetili i Muzej jaslica. Svi smo se jednoglasno složili da je još bogatiji i ljepše uređen od onog u Grecciu, kojeg smo posjetili ove godine kada smo hodočastili u Asiz. Nakon obilazaka uslijedio je ručak s brezjanskom bratstvom, gdje nas je posebno obradovala starost naše provincije fra Polikarp Brolih.
Nakon ručka krenuli smo prema Bledu, ali kako nas je jutarnja prometna sreća napustila, bili smo prisiljeni s dvorca razgledati jezero. Neki od nas su se ipak spustili stepenicama do obale i u povratku na brzinu razgledali župnu crkvu sv. Martina, a onda smo krenuli prema Šiški. Tu nas je, žedne od puta, gvardijan fra Silvin počastio raznolikim izborom (bezalkoholnih) pića, a potom nas je fra Gregor još duhovno napojio raznolikošću Plečnikove arhitekture. Prisjetili smo se da je Plečnik dosta radio i u Hrvatskoj te je, sve dok rat to nije spriječio, planirao i dogradnju Trsatske bazilike. Već se bližila večer i krenuli smo prema zadnjoj postaji našeg „Slovenskog hodočašća“: Novi Štifti. Putem smo se nakratko zaustavili ispred dvorca Turjak, jer su slovenski i hrvatski narodi čvrsto povezani zajedničkom poviješću obrane od Turaka, a zatim ubrzo stigli do našeg najjužnijeg samostana usred ribniških šuma. Svi, a posebno magistar fra Ivek, bili su iznimno fascinirani prekrasnim zlatnim oltarima u crkvi, kao i svetim stepenicama i drugim baroknim umjetničkim bogatstvom crkve. Posjetili smo i samostan s hodočasničkim domom, a potom sjeli za večeru. Ni ona nije razočarala: argentinska kuharica pripremila je ono u čemu je njezina domovina majstor – govedinu na žaru. Bio je to prekrasan završetak ionako bogatog dana. Cijeli sam kolovoz slušao razne pozitivne dojmove koje su braća skupljala u Sloveniji, tako da očito naša domovina i naši samostani imaju nešto čime se mogu dojmiti i druge narode.
fra Domen Iljaš
