Sa sigurnošću se može reći da je Blažena Djevica Marija naša najveća zagovornica kod svoga Sina, jer ju je on sam podno križa ostavio za majku učeniku kojeg je najviše ljubio (Iv 19,26), a time i svakome tko joj se utječe. Da je tome tako svjedoče mnogobrojna marijanska svetišta diljem svijeta, mnogobrojne župne crkve i kapele, kako na kršćanskom zapadu, tako i na istoku. U ovom članku željeli bismo predstaviti jednu pobožnost Djevici Mariji koja dolazi iz pravoslavlja (Grčke pravoslavne crkve) koja ima svoj „pandan“ i u Katoličkoj crkvi latinskog obreda. Radi se o štovanju Presvete Bogorodice Brzopomoćnice (Παναγία Θεοτόκος Γοργοϋπήκοος).
Pobožnost Gospi od brze pomoći[1] potječe s početka 19. stoljeća, kad je poglavarica sestara uršulinki u New Orleansu u SAD-u, s. André Madier zatražila da s. Michel Gensoul iz Francuske dođe u New Orleans. Međutim, biskup Montpelliera tome se usprotivio i rekao da će popustiti samo ako papa Pio VII. osobno dade dozvolu. S. Michel imala je snažnu vjeru u Božji plan i zatražila je posredovanje Pape ali je čekala tri mjeseca, kad je u molitvi osjetila snažan poticaj da se uteče Majci Mariji. To je učinila riječima: “Presveta Djevice, ako mi izmoliš brz i povoljan odgovor na moje pismo papi, obećavam da ću u New Orleansu širiti Tvoju čast pod nazivom Naša Gospa brze pomoći.” Nebeska ju je Majka uslišala te je brz i povoljan odgovor pape začudio i biskupa te je poslao s. Michel u misiju u New Orleans zajedno s blagoslovljenim kipom Naše Gospe koji se vrlo brzo počeo častiti kao kip Naše Gospe od Brze Pomoći. Nakon mnogih čudesa 1928. godine je Sveta Kongregacija za obrede potvrdila izbor Naše Gospe Brze Pomoći za glavnu zaštitnicu grada New Orleansa i države Louisiane, a čija se svetkovina slavi 8. siječnja.
Kao što je spomenuto u uvodnom odlomku, štovanje Presvete Bogorodice Brzopomoćnice pobožnost je Grčke pravoslavne crkve koja datira iz 17. stoljeća i veže se uz manastir Dohijar koji se nalazi na Svetoj Gori Atos u istoimenoj monaškoj državi na području Grčke, odnosno za jedan čudesan događaj. U Dohijaru, u hodniku koji vodi prema blagovaonici, nalazi se stara freska-ikona Presvete Bogorodice . Prema manastirskoj predaji[2] blagovaoničar Nil je često noću prolazio tim hodnikom noseći svijeću koja je dimila i nanosila čađu po zidovima. Tako je Nil jedne noći 1664. godine prolazeći noću uz ikonu Bogorodice začuo glas koji je kazao: „Više ne prolazi ovuda sa svijećom i ne čađi mi ikonu!“ Pošto je mislio da se netko od braće s njim šali nije obraćao pažnju na taj glas. Nedugo zatim ponovno je jedne noći prolazeći čuo isti glas koji mu kaza: „Monaše-nemonaše, dokle ćeš mi tako nepobožno i nečasno čađiti lik?“ i istovremeno oslijepi. Tada je shvatio da ga je Bogorodica i prvi puta upozorila, a on se oholo ponio, prečuo upozorenje i sad je pravedno kažnjen. Drugo su ga jutro braća našla kako leži slijep ispod paraklisa ikone i kad su čuli što se dogodilo postavili su kandila i kadionice uz ikonu i pobožno ju počeli častiti, a novom su blagovaoničaru naložili da svake večeri prinosi kad. Siroti je Nil otada ostao u blizini ikone u neprestanoj molitvi i oplakivanju svoga grijeha vapeći da mu Bogorodica oprosti i vrati vid uz obećanje da će pobožno častiti i slaviti sa zahvalnošću njen Bogom proslavljeni lik. Ubrzo su se ostvarila Nilova nadanja te je Bogorodica blago uslišila njegovu molbu priopćivši mu na uho: „Uslišana je tvoja molba i neka ti je oprošteno, da progledaš i gledaš kao ranije. Objavi svojoj braći i ocima da sam ja Majka Boga Logosa i od Boga zaštitnica i upraviteljica ovog manastira svetih Arkanđela. Neka me odsada monasi prizivaju za svaku svoju potrebu, a ja ću brzo uslišiti njihovu molitvu i molitve svih pravoslavnih kršćana koji mi se pobožno uteknu, jer se zovem Brzopomoćnica.“ Ovim se blagim glasom Nilu vratio vid na čudesan način i to se pročulo po Svetoj Gori. Monasi su tada ogradili taj hodnik prema blagovaonici i izgradili hram Bogorodici Brzopomoćnici. U tom hramu od tada pa i do danas služi jedan jeromonah koji posebno svakog dana časti ikonu pjevajući svako jutro i večer molbeni kanon, a neizostavno svakog utorka i četvrtka uvečer po svršetku liturgije u sabornom hramu svećenici u litiji odlaze do paraklisa ikone i pobožno pjevaju molbenice i zahvaljuju na svim uslišanim molbama.
Ikona Bogorodice Brzopomoćnice manastira Dohijar je jedna od najznačajnijih i najposjećenijih svetogorskih sakralno-duhovnih znamenitosti koja je poznata kako u pravoslavlju tako i širom kršćanskog svijeta čemu svjedoče mnogi hodočasnici i zavjetni darovi koje ostavljaju, a i ono najvažnije, mnogobrojne uslišane molitve hodočasnika.
fra Krešimir Haramija
[1] HKM – „Odakle pobožnost Gospi od brze pomoći“, https://hkm.hr/duhovnost/odakle-poboznost-gospi-od-brze-pomoci/
[2] SVETA GORA. ISTORIJA I MANASTIRI, Zbornik tekstova, Istina, Šibenik-Beograd, 2009, 287.