Draga braćo!
Liturgija korizmenog vremena pripravljala nas je za Vazam kako bismo spoznajom i iskustvom uronili u otajstvo života Gospodina našega Isusa Krista i njegove žrtve za naše spasenje i otkupljenje te kako bi nam ovi dani spasa bili trajni poticaj na revnost i svjedočanstvo života.
Kao braća, u hodu vjere, neprestano obnavljamo svoju pripadnost Kristu želeći kroz našu osobnu i zajedničku otvorenost biti u službi navještaja i evangelizacije. Poteškoća na tom putu je uvijek iznova tromost naše naravi koja uzmiče križu te zato traži obnovu i poticaj kako bi s novim zanosom i žarom srca bili svjedoci Radosne vijesti Uskrsnuća.
Slaveći otajstvo Gospodinove Pashe, pozvani smo s novim žarom i svježinom obnoviti svoje predanje Gospodinu i obećanje našega načina života koje smo zavjetovali, kako bismo vjerno – izbližega slijedili Krista Gospodina. U tome nam pomaže ovaj prijeđeni put duhovne priprave za slavlje Vazmenog otajstva: muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Razmatrali smo, osobito na Nedjelju muke Gospodinove, himan iz Poslanice Filipljanima: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu (Fil 2,6-8). Nasljedovanje Krista nezamislivo je bez prihvaćanja križa koji je za nas postao znak Božje, ali i naše pobjede nad grijehom i smrću.
Naš posvećeni život kojega smo zavjetovali u Redu Manje braće želi i danas biti potvrda Božje ljubavi koja ljudima donosi svjetlo u tami i smisao u patnjama života. Nažalost, iskustvo nam govori kako ponekad kao da pored nas samo ‘prolaze vijesti’ o tolikim žrtvama rata u Ukrajini i drugim dijelovima svijeta. U novije vrijeme sve više se, također, govori o vapaju žrtava seksualnog zlostavljanja i od strane službenika Crkve. Mentalitet današnjeg vremena gotovo da nas navikava ovakve vijesti „samo“ čuti, a da nas one ne potaknu na molitvu, kajanje i djelovanje.
Kristova vazmena žrtva želi nas osposobiti za istinski páthos – supatnju/ suosjećanje s drugima, da čujemo vapaj malenih, zlostavljanih upravo kako bi se zlo iskorijenilo, a čovjeku vratilo dostojanstvo. Naš poziv je riječju i životom usmjeravati na Krista koji liječi naše rane i osposobljava čitavo čovječanstvo za novi život. Ovi dani pred nas stavljaju pitanje: Imamo li kao bratstvo hrabrosti biti otvoreni za tu novost koju nam Gospodin dariva i na koju nas poziva? Ovo vrijeme milosti nova nam je prilika da zaživimo vlastiti poziv u bratstvu te donesemo nadu i radost onima kojima smo poslani.
Primjer sv. Franje iz Opomena može nam progovoriti jednim novim poticajem. Učimo od njega da nam je potrebno otkriti snagu zahvalnosti da ono što imamo uvijek promatramo kao dar i poziv te hvalimo i blagoslivljamo Gospodina služeći mu kao braća u poniznosti (Pjesma stvorova). Franjo nas podsjeća da je sva naša stvarnost mjesto Božje nazočnosti i djelovanja u njemu: Pogledaj, čovječe, na koliko te je dostojanstvo postavio Gospodin Bog, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina po tijelu i slična njemu (usp. Post 1,26) po duhu (Opom V,1). Tako nam je i ovih dana potrebno u zahvalnosti otkrivati u čemu smo darovani, a to ne prepoznajemo. Jedino tako ćemo moći ići ususret drugima gledajući ih Božjim pogledom. Ta zahvalnost ponovno usmjerava naš pogled na drvo križa, djelo Božjega otkupljenja kao naš glavni izvor i uzrok hvale Bogu.
Neka nas ovih blagdana, u kojima proslavljamo otajstvo našega spasenja, prožme ljubav našega Spasitelja koji je sebe učinio stablom života darivajući nam plodove uskrsnuća.
Draga braćo, od srca vam želim sretan Uskrs!
fra Milan Krišto
provincijalni ministar
