Pogreb fra Celestina Čakarića
Sprovodni obredi za pokojnog fra Celestina Čakarića, člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda slavljeni su u četvrtak, 6. ožujka na Gradskom groblju u Varaždinu. Pogreb je predvodio fra Milan Krišto, provincijalni ministar u zajedništvu s braćom franjevcima, svećenicima i vjernicima, napose iz Bušetine i Virovitice koji su organizirano došli na oproštaj od fra Celestina.
Provincijalni ministar je istaknuo da je „fra Celestin bio gorljivi propovjednik, koji je na osobito jasan i glasan način naviještao Radosnu vijest, te posebno kao mlad svećenik živio svećeničko poslanje u vremenima koja nisu bila naklonjena Crkvi i Božjem narodu. Možda zbog toga ni nas koji smo ga poznavali nije želio ostaviti ravnodušne na poruku Evanđelja u svojim propovijedima kao i u susretima s njim. Živeći u visokim godinama strpljivo je podnosio bolesti i teškoće koje su vezane uz starost i nemoć i tako prinosio žrtvu svoga života Gospodinu.“
U ime braće franjevaca oproštajni govor izrekao je fra Filip Đurđević kojem je fra Celestin propovijedao na mladoj misi, što je u uvodu svoga govora istaknuo fra Filip rekavši: „Kada sam 15. listopada 2019. propovijedao na sekundicijskoj dijamantnoj misi fra Celestina u dragoj mu župi Presvete Krvi Kristove u Kozari Boku u Zagrebu, gdje je godinama zauzeto djelovao, nisam se nadao da ću mu se i na ovaj način odužiti za njegovu propovijed na mojoj mladoj misi 2015. godine u Virovitici, te da će me dopasti zadaća da o njemu izreknem ovaj oproštajni govor na groblju u Varaždinu.“
Fra Filip je istaknuo neke dogodovštine iz fra Celestinova života koje su mu ostale živo urezane u sjećanje, a koje pamte i mnogi drugi koji su ga poznavali i slušali. Istaknuo je kako je fra Celestin „dosjetkama znao nasmijati i probuditi narod i naćuliti im uši da čuju Božju poruku, koju je uvijek snažno prenosio slušateljima“. To prisjećanje na njegov lik izmamilo je istovremeno i pokoji osmijeh i pokoju suzu. Posljednji, veliki period svoga života proveo je u Virovitici koja „mu je jako prirasla srcu, kao i fra Celestin mnogim Virovitičanima, čemu i sam svjedočim“ rekao je fra Filip. Nadalje istaknuo je kako „često u slavlju sprovoda, može izgledati da mi ljudi ističući samo dobre strane pokojnika činimo malu kanonizaciju, no znamo samo kako Bog poznaje srce ljudsko. Fra Celestin je kao i svi mi imao svojih mana, propusta, pogrešaka. Reklo bi se, uvijek je govorio što mu je na umu, što je znalo neke i povrijediti. No, ljudi mu to uglavnom nisu dugo zamjerali, te bi ih po slijedećem susretu srdačno primio. Vjerujem da je bio svjestan toga.“
Fra Filip je svoj govor zaključio obraćajući se fra Celestinu: „Doživio si lijepe godine, velike jubileje u svećeništvu i redovništvu, te se nadamo da ćeš u ovoj godini jubileja nade i sam dospjeti u vječni jubilej, vječno slavlje nebeske domovine! Počivaj u miru dragi brate Celestine!“
Nakon sprovoda u franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja svetu misu zadušnicu slavio je umirovljeni varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s 40-ak svećenika, među kojima je bio i preč. Mario Sanić, župnik fra Celestinove rodne župe u Novoj Gradišci i drugi svećenici iz Požeške biskupije koji su poznavali fra Celestina.
Mons. Mrzljak je u homiliji povezao korizmu i križni put s čovjekovim životnim putom. Kao što je Isus na svom križnom putu susretao ljude, Šimuna Cirenca, majku Mariju, Veroniku i žene, tako i mi prolazimo svojim životnim putevima susrećući razne ljude koji nam pomažu ustrajati i hrabro ići prema cilju. Ali još više od toga, na našem putu s nama je Isus. Upravo ovdje u Euharistiji koja je vrhunac i početak svega. Nadalje biskup Mrzljak je istaknuo kako nam se često može dogoditi da jednostavno zaboravimo i ne doživimo veličinu Isusove prisutnosti u Euharistiji jer ona za nas postane nešto svagdanje, uobičajeno. Međutim to je najvažniji susret i najvažnija blizina Kristova svakom čovjeku, a osobito svećeniku koji izgovara te Kristove riječi „ovo je moje tijelo, ovo je moja krv“. Tu je pred nama poziv otkriti dubinu i važnost Euharistije, Isusa koji nas želi nahraniti, koji želi napuniti našu dušu svojom milošću. Samo tu čovjek dobiva onu istinsku snagu za nositi svoj životni put, jer često se bojimo križeva i nastojimo se maknuti od križa. A to nas priprema za onaj najvažniji susret, to je ona najvažnija točka života, naš prijelaz, trenutak kad ćemo biti pozvani. I ne trebamo se bojati jer Isus koji nosi svoj križ i koji je želio biti s nama ide ispred nas. Zato nam je ostavio samoga sebe, da bude s nama, da se mi hranimo njegovim riječima, njegovim tijelom i krvlju, da nam to bude snaga koja će nas voditi kroz život prema vječnosti, zaključio je biskup Mrzljak u svojoj homiliji.
Na kraju svete mise pročitana je sažalnica požeškog biskupa mons. Ive Matrinovića koji je napisao da bi fra Celestinu „želio na zemaljskom oproštaju zahvaliti za sve što je svećeničkim žarom vršio u služenju Bogu, Crkvi i Božjem narodu Požeške biskupije“.
Fra Dragan Grizelj, gvardijan samostana sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu zahvalio je svima na iskazanom poštovanju prema fra Celestinu, a posebno braći i osoblju u samostanu u Varaždinu koji su ga njegovali i brinuli se za njega u njegovoj bolesti.
