Sprovodni obredi za pokojnog fra Stanka Belobrajdića, člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda slavljeni su u ponedjeljak, 27. siječnja na Čakovečkom gradskom groblju u Mihovljanu. Pogreb je predvodio fra Milan Krišto, provincijalni ministar u zajedništvu s braćom franjevcima, svećenicima i mnoštvom vjernika.
Provincijalni ministar je istaknuo da „nas jučerašnje nedjeljno evanđelja suočava s Isusom Kristom, koji nastupa kao mladi Učitelj u snazi Duha Božjega i naviješta Radosnu vijest kao konačno oslobođenje od svake vezanosti kako bismo bili potpuno slobodni za Gospodina. U ovom trenutku spominjemo se kako je po svojem svećeničkom poslanju fra Stanko mnogima naviještao Božju Riječ i stavljao se u službu Kraljevstva nebeskoga.“
Vjerujemo da je fra Stanko, osobito po svojem trpljenju u bolesti ispunio svoje poslanje, te se već sada pridružio nebeskoj domovini u zajedništvu s našim pokojnicima.
U ime Zrinske garde Čakovec od fra Stanka se oprostio g. Đuro Bel, predsjednik. Istaknuo je kako je fra Stanko prvi i dugogodišnji duhovnik Zrinske garde Čakovec. Naglasio je da se fra Stanko kao poštovatelj naše povijesti i baštine, kao domoljub i rodoljub uvijek rado odazivao na njihove aktivnosti, na druženja, ohrabrivao ih je svojim primjerom upornog rada, puno truda i dobre volje da se razvijaju i napreduju u aktivnostima kao jedna velika obitelj bez obzira na poteškoće na koje bi nailazili.
„Časteći i spominjući se njegovog života ovdje na zemlji zahvaljujemo mu na svemu dobrome, lijepome i plemenitome što je učinio za svoje najbliže i rodbinu, za prijatelje i poznanike, za Franjevački red, Crkvu u Hrvatskoj, za sve vjernike, za svoju voljenu domovinu Hrvatsku, naš Čakovec i Međimurje. U Zrinskoj gardi Čakovec ostaje nam u trajni spomen i zahvalnost kao aktivan član i duhovnik, kao veliki prijatelj i promotor Zrinske garde u kojoj je dao nemjerljiv doprinos“ istaknuo je g. Bel.
U ime braće franjevaca oproštajni govor izrekao je fra Lucije Jagec, koji je s fra Stankom i još sedmoricom braće zajedno zaređen za prezbitera 1973. Fra Lucije se prisjetio tijeka života fra Stanka, njegovih zauzetih pastoralnih aktivnosti i poticaja, njegovog otvorenog karaktera i spremnosti za druženje i razgovor sa svima.
Nakon sprovoda u franjevačkoj i župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog svetu misu zadušnicu slavio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš u zajedništvu s umirovljenim varaždinskim biskupom mons. Josipom Mrzljakom i još 50-ak svećenika. Mons. Radoš u svojoj homiliji postavio je pitanje kakvu vrijednost ima naša molitva pred zagonetkom smrti i života s onu stranu, jer znati o onoj strani ne možemo ništa doli onoga što je nam je dao naslutiti i staviti u srce Isus koji je prošao zemljom čineći dobro, prošao kroz grob i pojavio se opet živ. Nadalje, biskup se zaustavio u promišljanju Isusove velikosvećeničke molitve iz Ivanova evanđelja gdje se očituje da je jedina prava, vječna sreća da upoznamo jedinoga pravoga Boga i onoga kojega je on poslao, Isusa Krista. Vječni život je u poznavanju Boga i onoga kojega je Otac poslao da nas spasi – Isusa Krista, naglasio je biskup. Istaknuo je kako je fra Stanko imao tu klicu vječnoga života već ovdje na zemlji, a vjerujemo da se sada u potpunosti nalazi u Isusovoj ljubavi u očevoj kući.
Nadalje mons. Radoš govorio je o riječima u kojima Isus u toj svojoj molitvi misli na nas i na trenutak našega prijelaza Ocu kada kaže da „hoće da i oni budu sa mnom“. „Usuđujem se pomisliti da je Isus tu mislio na one koje je pozva da iz bližega budu njegovi učenici, apostoli, a to su svećenici, redovnici. Nitko nije isključen, ali čini mi se da njegov pogled pada na ove najbliže“ istaknuo je biskup, te nastavio kako ovdje kao da Isus izlazi iz svoje logike u kojoj uvijek moli da bude Očeva volja, ovdje govori da želi da i „oni budu sa mnom, da gledaju slavu koju si mi dao“, da budu sretni, jer sreća je ljudska gledati Božju slavu. Isus želi da oni koji su njega slijedili ovdje na zemlji i propovijedali njegovu slavu da budu s njim. „Fra Stanko je to pokazao jer je ostao vjeran do kraja i zato vjerujemo da ga je Gospodin uveo u svoju slavu“ zaključio je mons. Radoš.
Na kraju svete mise pročitana je sažalnica požeškog biskupa mons. Ive Matrinovića koji je napisao da od srca zahvaljuje fra Stanku „za vjernost kojom je služio Božjem narodu u župama Požeške biskupije. Ugradio je cijeloga sebe u dobro duša koje su mu bile povjerene te vjerujem da ga je Svemogući Bog pridružio zajedništvu nebeske Crkve“.
Fra Josip Šoštarić, župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu zahvalio je svima na iskazanom poštovanju prema fra Stanku, a posebno braći i osoblju u samostanu u Varaždinu koji su ga njegovali i brinuli se za njega u njegovoj bolesti.
