Knjiga svjedočanstava o pastoralnom radu fra Nikole Vukoje, OFM, „Dobro jutro, dobri ljudi“ predstavljena je 25. veljače 2023., dan nakon prve godišnjice njegove smrti, u Centru za mlade „Bunker“ u Samoboru.
Knjigu su predstavili prof. dr. fra Mario Cifrak, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, doc. dr. Ivana Brstilo Lovrić s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta te rektor HKS-a vlč. prof. dr. rektor Željko Tanjić.
Knjiga „Dobro jutro, dobri ljudi“, u izdanju ogranka Matice hrvatske u Samoboru, okuplja više od stotinjak svjedočanstava braće redovnika, prijatelja, suradnika i poznanika o susretima s fra Nikolom Vukojom, članom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Knjigu su uredili prof. dr. Gordan Črpić i Branimir Dorotić.
Okupljenima se najprije obratila samoborska gradonačelnica dr. sc. Petra Škrobot, a uvodnu molitvu predvodio je ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto.
Na sam dan obljetnice smrti fra Nikole Vukoje, koji je preminuo 24. veljače 2022. u 75. godini života, 57. redovništva i 49. svećeništva, životopisac svetoga Franje Asiškoga Toma Čelanski navodi značajan događaj u životu toga sveca, napomenuo je provincijal Krišto. Naime, u Porcijunkuli je tada Franjo Asiški prepoznao poziv o poslanju apostola kao vlastiti, uzvikujući: „Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo je ono što želim cijelim srcem izvršiti.“
„Fra Nikola, koji je toliko želio svima približiti Krista na način svetoga Franje, preselio se Gospodinu upravo na datum otkrivanja snage Božje riječi svoga uzora Franje iz Asiza“, kazao je fra Milan.
Prof. dr. Cifrak osvrnuo se na životopis fra Nikole Vukoje, koji je radio i kao profesor na KBF-u u Zagrebu. Citirajući nekolicinu svjedočanstava iz knjige, fra Mario je istaknuo da se fra Nikolu karakterizira kao „poniznog“, „blagog“, „srdačnog“ i „miroljubivog“.
Doc. dr. Brstilo Lovrić, koja nije osobno poznavala fra Nikolu Vukoju, kazala je da, kao osoba izvana, prepoznaje kohezivnost zajednice, njenu usmjerenost prema Kristu, te uočava plodove rada i susreta s fra Nikolom.
Kada premine „karizmatičan“ voditelj, primijetila je, sociološki gledano, zajednica se gasi ili odlazi u rutinu. „Sudeći po brojnim zapisima iz ove knjige, vjerujem da ćete se i nakon zemaljskog odlaska fra Nikole, uspješno oduprijeti obama trendovima“, dodala je.
Nova knjiga omogućuje da se pripadnici samoborske zajednice prepoznaju, podsjećajući ih na „mrežu zajedničkih iskustva duboke i proživljene vjere“.
„Ova vas knjiga nadasve obvezuje, jer ljubav obvezuje. Puno vam je darovano, stoga se od vas puno traži. Da i dalje svjedočite, hodočastite, obilno rasipate Kristovo svjetlo“, rekla je doc. dr. Brstilo Lovrić.
Vlč. prof. dr. Tanjić primijetio je broj okupljenih na predstavljanju knjige, međutim, istaknuo je da oni nisu okupljeni prvenstveno oko knjige, već oko spomena na fra Nikolu.
Prisjetio se da datum njegove smrti pada na isti dan kada i početak eskalacije rata u Ukrajini. Treba, kako je rekao rektor Tanjić, na ovaj svijet „tako brzih promjena, s nesagledivim posljedicama na naš svijet, na naše odnose, svijet koji poznajemo“, gledati vjerničkim očima. „ Treba uvijek u sebi nositi vjeru, nadu, ljubav. Kršćanstvo ne obećaje da će sve biti ‚dobro‘ tako da neće biti problema, već daje snage kako se nositi s izazovima i poteškoćama“.
Fra Nikola, napomenuo je rektor Tanjić, svjedočio je ljubavi u svakodnevici, dobroti koja mijenja svijet.
U vremenu kada Crkva razmišlja o sinodalnosti, otkrivanju različitih glasova vjernika, „meni se čini da ste vi s fra Nikolom živjeli sinodalnost prije poziva na sinodalnost“, istaknuo je.
Fra Nikola Vukoja rođen je 30. kolovoza 1948. u Kućanima (BiH), od oca Ante i majke Janje rođ. Vladić. Nakon djetinjstva i osnovne škole u rodnom mjestu, stupio je u Franjevačko sjemenište u Zagrebu. U novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ušao je 15. kolovoza 1964. u Cerniku. Nakon godine novicijata, 16. kolovoza 1965. položio je prve redovničke zavjete. Studij teologije započeo je na Trsatu i završio u Zagrebu. Svečane redovničke zavjete položio je 9. siječnja 1973. u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 8. srpnja 1973. godine u Zagrebu.
Nakon ređenja, odlazi na poslijediplomski studij u Rim, od 1973. do 1979., gdje je doktorirao iz područja dogmatike. Po povratku u domovinu radio je kao profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U Samostanu sv. Franje na Kaptolu obnašao je službu magistra juniora (bogoslova) od 1979. do 1990. Nakon toga odlazi u Samobor gdje je obnašao službe vicemagistra postulanata od 1990. do 2020., gvardijana od 2014. do 2020. te ispovjednika od 2020. do smrti.
Vijest izvorno objavila IKA
Fotografije: Paula M. Stier
Edi Kirschenheuter