“VELIKI PETAK BEZ USKRSA JE SAMOUBOJSTVO,
A USKRS BEZ VELIKOG PETKA JE SAMOZAVARAVANJE!!!”
( fra Miro Bustruc )
i dobro kaže čovjek. jedno bez drugoga nema smisla!
nema smisla patnja i žrtva, ako ne vodi nekom cilju, nekom smislu i punini!koliki su “veliki petci” u našem životu prošli, a da smo ih mi samo preskočili jer su nam se učinili preteškima?
time smo preskočili i “uskrsno jutro”!od kolikih smo žrtava odustali, a u isto vrijeme smo odustali od njihovih plodova?
“veliki petak” nekad može biti samo neugodnost ili osjećaj sramote pri traženju oprosta; tj. osjećaj oholosti ili samodostatnosti pri pružanju oprosta – koji nas sprečavaju da tražimo, tj. pružimo oprost!!!
a svi smo, vjerujem, doživjeli “uskrsno jutro” kad smo nekome od srca oprostili ili kada smo dobili oproštenje!koliko nam je teško nekada oprostiti, toliko nam je lijepo biti pomiren s drugima – koliko nam je teško preživjeti “velike petke” našega života, toliko nam je lijepo živjeti “uskrsna jutra” našega života!
sv. Franjo moli ovako:
“Udijeli mi, Gospodine Isuse, dvije stvari:
da osjetim bol koju si ti pretrpio za nas,
i da osjetim ljubav zbog koje si ti pretrpio tu pretešku bol!!!”Isus je bio u kušnji da pred tolikom boli koja ga je čekala odustane od svoga poslanja :
“Neka me mimoiđe ovaj kalež!”
ali je imao i toliko ljubavi da ispuni svoju zadaću do kraja:
“Ne moja, već tvoja volja neka bude!”Isus nam daje primjer da smijemo i možemo reći:
“Neka me mimoiđe ovaj kalež…”
“Ne mogu ja to, Bože…”
“Ja sam preslab za to…”
“Nije to za mene…”ali se Isus nije zaustavio na tome!
nije iza tri točkice slijedila praznina ili samovolja!već “TVOJA VOLJA, NE MOJA!”
već je slijedila LJUBAV, RASPETA NA KRIŽU!!!