Kako bismo obilježili kraj naše nastavne godine, u srijedu, 17. lipnja, mi postulanti bili smo na jednodnevnom izletu u Italiji. Nakon jutarnje mise u našoj crkvi svetoga Antuna sjeli smo u aute i krenuli prema prvom odredištu – gradiću Grado u Italiji iz kojega smo brodom preplovili na otok Barbanu. Barbana je otok na kojem se danas nalazi benediktinski samostan, a kroz povijest su na njemu dugo bili naša braća franjevci. Zabavna i razigrana atmosfera koja je vladala većim dijelom puta od Pule do Barbane pretvorila se u pobožni muk kada smo kročili na tlo otoka te iz crkve začuli redovnike benediktince kako pjevaju srednji čas. Ono što je isprva bilo shvaćeno samo kao izlet, od toga trenutka pa nadalje doživjeli smo kao hodočašće. Pomolili smo se zajedno u divnoj crkvi posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji, razgledali otok i proveli neko vrijeme u molitvenoj osami. Na taj smo način najbolje mogli doživjeti ono što Barbana u svojoj biti zaista jest – mjesto molitve. Ostalo je još malo vremena za one koji su željeli vježbati svoj talijanski da razmijene pokoju riječ s ostalim hodočasnicima, a onda ponovno na brod prema obali. Tada smo shvatili kako je šutnja i osama bila lijepa, ali franjevačko zajedništvo ipak je ono što nam više leži i zbog čega smo izabrali stupiti baš u ovaj red. Ponovno je počelo bratsko razgovaranje, razmjena iskustava i bratska šala koje na sreću nikada ne nedostaje. No, brzo je i to prošlo. Dvadesetak minuta vožnje i ponovno je nastao onaj sličan pobožni muk. A kako i ne bi kada smo došli u Akvileju koja je u ranim kršćanskim vremenima bila tako važno vjersko središte. Razgledali smo Patrijarhalnu baziliku uznesenja Blažene Djevice Marije koju krase nevjerojatno dobro očuvani mozaici iz 4. stoljeća, i još nekoliko ostataka građevina koje su kroz povijest onamo stajale, ali i propale. Podsjetilo nas je to na prolaznost ovoga svijeta i usmjerilo naše duše prema Bogu, koji nam jedini može dati blaženu neprolaznost. Vjerujem da je duša svakoga od nas, pa makar i podsvjesno, zavapila Gospodinu. Sve je to brzo prošlo te smo ponovno sjeli u aute i zaputili se prema Puli. Pomalo umorni, ali okrijepljena i vedra duha, tik pred zalazak sunca vratili smo se kući gdje su nas u rekreaciji dočekali braća franjevci kojima smo mogli radosno prenijeti iskustva sa hodočašća.
Mir i dobro!
