Mi postulanti, zajedno s našim magistrom fra Gabrijelom, nastavili smo svoj Tour de provincija & kustodija u kojoj nam je nakana obići što više samostane naše provincije i kustodije kako bismo upoznali bolje samostane, povijest te braću provincije i kustodije.
Tako smo u petak 29. svibnja krenuli na put za Varaždin i Čakovec. Nakana puta je bila otići na susret ministranata naše provincije u Čakovec pa nam se pružila prilika da zastanemo u Varaždinu gdje je naša infermeria. Kada smo stigli, dočekao nas je gvardijan fra Vlado koji nas je uistinu lijepo ugostio i upoznao nas s našom starijom braćom. Zatim nas je fra Bernardin proveo po samostanu te smo vidjeli samostansku knjižnicu, vrt i crkvu sv. Ivana Krstitelja. Nakon obilaska samostanskog kompleksa, uputili smo se do starog grada u Varaždinu, prošetali po bedemima i obišli glavni trg.
Nakon obilaska grada koje je predvodio naš dekan Marin, uputili smo se nazad u samostan gdje smo zajedno s braćom fratrima imali rekreaciju na kojoj je bio prisutan i naš provincijal fra Ivica. Pozorno smo slušali zgode i nezgode naše starije i iskusne braće. Najviše nas se dojmilo svjedočanstvo fra Ferde Posaveca koji je za vrijeme rata ostao u Iloku s ljudima i koji je imao čak 23 premještaja te je uvijek bez pogovora prihvaćao zadane mu službe, a fra Rikard Patafta nas je nasmijavao svojim inteligentnim humorom te nam je ispričao kako je ispovjedio vjeru Hrvata katolika dok mu je doktor srpske nacionalnosti držao nož na vratu (imao je prometnu nesreću na putu za Međugorje te su ga porezali komadići vjetrobranskog stakla). I ostala braća su nam se uistinu dojmila i očvrsnula nam poziv svojom karizmom, iskustvima, humorom, radosti, ali najviše realnom slikom kako im je bilo u njihovoj službi.
Iako je naš susret kratko trajao, doista se osjeti bratska sloga. „Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti“ (Ps 133,1). Doista smo osjetili tu slatkoću bratskoga života i tu milinu iskustava što je zaista neprocjenjivo.
Nakon našeg susreta u Varaždinu, uputili smo se u Čakovec u samostan sv. Nikole gdje nas je ugodno i bratski ugostio gvardijan fra Filip.
U subotu 30. svibnja održao se susret ministranata naše provincije i kustodije na kojemu je sudjelovalo oko 130 ministranata. Susret je započeo u jutarnjim satima okupljanjem u dvorištu samostana u Čakovcu.
Susret je započeo nagovorom fra Mislava Lukačevića u kojemu je fra Mislav usporedio sv. Franju sa službom ministranta u Crkvi za oltarima te objasnio kako sv. Franjo nije bio svećenik nego đakon. Nakon nagovora uslijedila je podjela po skupinama. U tim istim su se igrale igre upoznavanja. Mi postulanti također smo se priključili skupinama te smo sudjelovali u igrama i u tom prvom dijelu. Bilo je zaista lijepo iskustvo vidjeti kako su se ministranti zaista lijepo ponašali i kako nije bilo nekakvih većih problema u skupinama.
Zatim je slijedila sveta misa koju je predvodio naš provincijalni ministar fra Ivica Jagodić. Na svetoj misi mi postulanti smo bili asistencija. U homiliji, fra Ivica je ministrantima pomoću prezentacije predstavio sv. Franju.
Nakon sv. Mise i ručka slijedile su igre za mlade poput skakanje u vrećama, nošenje ping pong loptice u žlici, hodanje s 3 noge, traženje papirića sa slovima koja moraju dati smislenu riječ i na kraju nogomet, odbojka i gađanje s lukom i strijelom… Bilo je lijepo vidjeti kako se ministranti druže bez mobilnih telefona i timski igraju igre.
Potom smo se nas polovica zajedno s magistrom uputili za Pulu, a trojica naše braće – Ivan Ante, Goran i Damjan – su ostala u Čakovcu kako bi na nedjeljnim misama posvjedočili o svom duhovnom pozivu i o tome kako su ušli u samostan. Također, u nedjelju su ih braća fratri iz Čakovca proveli kroz Međimurje koje ih je oduševilo prelijepom prirodom.
Ivan Lukić
