Zlatni jubilej, 50 godina svećeništva fra Lucija Jageca, fra Franje Tomaševića i fra Stanka Belobrajdića proslavljen je u subotu 17. lipnja u samostanskoj crkvi sv. Katarine u Krapini.
Uz nazočnost pedesetak svećenika, brojnih vjernika ne samo iz Krapine, nego i iz župa u kojima je službovao fra Franjo, misno slavlje predvodio je fra Vlado Mustač, župnik u Đurmancu.
U uvodu je spomenuo simboliku marijanskih blagdana, od mlade mise fra Franje u Vidovicama – blagdan Bezgrješnog začeća BDM do zlatnog jubileja.
Pozdravljajući okupljene fra Franjo je objasnio simboliku pet svijeća na oltaru s lijeve strane koje simboliziraju pet franjevaca iz njegove generacije koji su preminuli, tri svijeće s desne strane koje simboliziraju njih trojicu slavljenika, tri ljiljana u dubini oltara također, a pedeset ruža – crvenih i bijelih simboliziraju znak njihovih križeva i boli, ali i radosnih događaja u njihovim svećeničkim životima.
„Draga braćo i sestre vi ste me crpili jer znate da vas volim, ali istovremeno ste mi davali i snagu“, rekao je.
Propovijedao je fra Vjenceslav Janjić, nećak fra Franje, koji je naglasio da nema Crkve bez apostola, euharistije i Marije. Zatim je spominjući baku Jelu, poneke obiteljske događaje, „mali Vatikan“ – ishodišnu župu Franjina podrijetla i Poslanicu Hebrejima objasnio svaki spomenuti postulat. Time se osobito založio za promicanje duhovnih zvanja uz misao da Bog treba ljude kao što i oni trebaju Boga.
Fra Ferdo Vragović je na kraju mise govor započeo retoričkim pitanjem kamo su se slavljenici zaputili prije pedeset godina. „Biti svećenik – redovnik jest biti čovjek za druge, jest biti čovjek za svakoga“, zaključio je.
Sve nazočne pozdravili su provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto i gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović.
Na kraju slavlja fra Franjo je zahvalio Bogu na zajedništvu, na proslavi te pozvao sve prisutne na druženje uz prigodan domjenak.
Vijest objavila IKA
Fotografije: Ivica Balagović
