Duhovne vježbe naših sjemeništaraca su se održale u Iloku od 25. do 28. studenog, a predvodio ih je fra Grgur Blažević, iločki gvardijan i župnik.
Prvi dan. Na duhovnu obnovu krenuli smo u poslijepodnevnim satima. Došavši u Ilok izmolili smo krunicu i slavili euharistiju koju je predslavio naš odgojitelj fra Siniša. Nakon mise i klanjanja uslijedila je večera i prvi nagovor domaćina fra Grgura Blaževića, iločkog gvardijana i predvoditelja duhovne obnove. Fra Grgur nas je upoznao s bogatom kulturnom i materijalnom baštinom grada Iloka, kao i naseljenim stanovništvom. Također nam je govorio i o sv. Ivanu Kapistranu – zaštitniku te župe koji je preminuo u Iloku, a koji je „u ključnom vremenu znao prepoznati situaciju“, odnosno obraniti narod s kršćanskom vojskom od opsade Turaka u bitci kod Beograda 1456. godine. Nakon prvog nagovora izmolili smo Večernju te nastavili zajedničko druženje u rekreaciji.
Drugi dan. Jutro smo započeli molitvom časoslova nakon koje je uslijedio zajednički doručak s tamošnjom braćom. Tema prijepodnevnog nagovora bila je kako moliti sa sv. Franjom. U nagovoru smo čuli koji su to plodovi molitve te da se oni vide uvijek u pravo vrijeme. Tako nam je fra Grgur rekao kako se u kriznim situacijama vidi naš molitveni i duhovni život te da je najvažnije da imamo duh pobožnosti. Završivši nagovor fra Grgur nas je odveo u obilazak Iločkih podruma, gdje smo vidjeli arhivska vina, najveću preživjelu bačvu te degustirali neka od vrhunskih vina. Na našu, a vjerujemo i njihovu radost, posjetili smo brojne članove obitelji našega brata fra Tomislava Faletara, koji su upravo tada imali kolinje te nam ugrubo objasnili cijeli proces. Pozdravivši se s njima uputili smo se natrag u samostan kako bi na vrijeme stigli na molitvu Srednjeg časa te na ručak. Slobodno vrijeme iza ručka iskoristili smo za igranje pikada, stolnog nogometa i stolnog tenisa, da bi se potom okupili u kapelici te dobili ulomke evanđelja nad kojima smo razmatrali idućih sat vremena. Potaknuti Božjom riječi svatko od nas je zapisao kratku molitvu, koje smo čitali na klanjanju. Nakon razmatranja slijedila je večernja molitva, krunica s narodom u crkvi te vrhunac dana – sveta Misa. Odmah nakon sv. Mise uslijedila je večera, a nakon nje i klanjanje pred Presvetim koje je predvodio fra Grgur. Osim molitve, bilo je i druženja s tamošnjom braćom u samostanskoj rekreaciji sve do počinka.
Treći dan. Nakon što smo izmolili Jutarnju i Službu čitanja krenuli smo na doručak, nasitili se i sretni pošli u posjet našoj braći franjevcima u Vukovaru I Borovu naselju. Bilo je lijepo gledati te silne ravnice koje su na putu od Iloka do Vukovara. Prvi put smo razgledali crkvu Gospe Fatimske u Borovu naselju gdje je za vrijeme obnove te crkve na službi bio naš sadašnji viceprefekt Fra Ante Perković, a koju su 1991. četnici uništili do temelja. Kao znak, ostao je sačuvan kip Majke povratnika ili kako se popularno naziva: Gospa koja je odlučila ostati. Povratkom u Ilok uslijedila je molitva Srednjeg časa i ručak, da bi potom prošetali do vidikovca Principovca te sjeli uz Dunav i popili kavu. U samostanu nas je dočekao fra Grgur s nagovorom o molitvi krunice te nas potaknuo da na malo sabraniji način molimo ovu molitvu. Nismo mogli a da ne posjetimo i naš samostan s crkvom u Šarengradu. Uslijedila je molitva krunice s narodom, zatim kruna dana – sv. Misa – a onda i večera. Nakon molitve Večernje i Povečerja pa sve do počinka vrijeme smo proveli uz film.
Četvrti dan. Posljednji dan duhovne obnove bio je Dan Gospodnji – 1. nedjelja došašća. U adventskom raspoloženju izmolili smo Jutarnju te nakon doručka imali peti i posljednji nagovor na ovim duhovnim vježbama. U njemu nam je fra Grgur progovorio o radu, vodeći se poznatim temeljem Pravila sv. Benedikta: Moli i radi. Dajući nam primjer Marte koja je, na neki način, htjela da se vidi njen rad, te Marije, koja je radije marila da bude s Gospodinom, fra Grgur nas je potaknuo da nam Gospodin bude najvažnije mjerilo rada, da čiste motivacije radimo iz ljubavi prema njemu.
Zaključak duhovnih vježbi bio je: Ora et labora (Moli i radi) – konstantne duhovne vježbe. Nakon završnog nagovora proslavili smo nedjeljno euharistijsko slavlje te se, nakon ručka, uputili natrag u Slavonski Brod. Ove duhovne vježbe potakle su nas da više razmišljamo o značaju molitve i kontemplacije te da čitajući Božju riječ po njoj i živimo. Fra Grguru od srca zahvaljujemo, u nadi da ćemo se ponovo imati prilike susresti i razmatrati o važnosti molite.
