Mnogobrojni su župljani župe sv. Franje Asiškog u Žeravcu u Bosanskoj Posavini te vjernici okolnih mjesta sudjelovali u nedjelju 6. listopada na središnjoj proslavi svetkovinu sv. Franje Asiškog, zaštitnika svoje povratničke župe u kojoj je prije zadnjega rata živjelo oko 4000 Hrvata katolika, a sada ih tu za stalno živi tek 50-ak.
Svečano misno slavlje u novoj crkvi, čija je gradnja i uređenje pri završetku, predvodio je fra Domagoj Šimunović, svećenik na službi u Slavonskom Brodu, koji ovogodišnji dijamantni jubilarac.
Uz domaćeg župnika fra Mirka Filipovića suslavili su: derventski dekan fra Ivan Marić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić, , mons. Pero Zeba, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, povratnik u Bijelo Brdo, domaći sinovi fra Ilija Jerković i vlč. Miro Tomas i vlč. Franjo Sitnik, grkokatolički župnik u Derventi.
Ocrtavajući život i djelo sv. Franje i njegove porukama koje su važne za život kršćana fra Domagoj je naglasio kako originalnost toga velikog sveca Katoličke Crkve nije u načinu na koji je razumio Evanđelje, nego u načinu na koji je živio, što je bio i pravilo Manje braće – Opsluživati Evanđelje Isusa Krista.
„Franjo je želio živjeti cjelovitog Gospodina Isusa Krista koji se učinio malenim, poniznim i siromašnim. Svu djelatnost svoga života oblikovao je po uzoru Krista. Razmatrao je ljubav Krista, koji se potpuno darovao Bogu i čovjeku i dopuštao da ga ona posve obuzme. Promatrajući njegovu ljubav u betlehemskoj štalici napravio je prve jaslice, čiju smo 800-tu obljetnicu proslavili prošle godine“, pojasnio je na početku homilije fra Domagoj.
Zapitavši se u čemu ga današnji kršćani mogu nasljedovati pojasnio je: „Nasljedovati sv. Franjo možemo uzimanjem svoga križa, onako kako ga je on uzimao, bez kolebanja i radosno unatoč poteškoćama. Franjo je Isusa nosio u srcu, u ustima, rukama, u svim udovima svoga tijela, razgovarao je s njima kao s prijateljem, oplakivao je njegovu muku te je stoga i dobio na svome tijelu svete rane, koje su često krvarile. Sakrivao ih je sv. Franjo, noseći ih bez gorčine, brz očaja. I mi često nosimo na svoje tijelu rane kako tjelesno još više one duhovne. Kako ih mi nosimo, pogađaju li nas rane drugih ili smo hladni prema njihovoj patnji? Nanosimo li mi rane drugima? Sveti Franjo svima nam je uzor kako ljubiti Krista. Često je ponavljao da Ljubav nije ljubljena. On nam je primjer nam kako ljubiti Boga, bližnje, napose one u potrebi“.
Oduševljen tolikim vjernicima u novoj crkvi napose onima u narodnim nošnjama pohvalio ih je što njeguju i čuvaju tradiciju i baštinu svoga kraje te ukazao na važnost čuvanja svojih korijena.
„Vi koji ste ovdje, vi koji ste odjenuli narodne nošnje pokazujete da korijen nije uništen. Umjetničko blago 1200 primjeraka najvećih umjetnika Hrvatske koje je prikupio pok. fra Andrija Zirdum naš franjevac, hrast koji ovdje stoji 410 godina, redovnice, redovnici, svećenici, liječnici, političari… ovdje iznikli pokazujete da korijen nije uništen, da iz njega niču nove mladice. Zato je važno biti svjestan one izreka – Sve mi uzmite ali korijen mi nemojte dirati! Tu nam pomaže naš sveti Franjo“, zaključio je na kraju fra Domagoj.
Župnik fra Mirko na kraju je mise zahvalio svim donatorima koji pomažu dovršenju gradnje nove župne crkve i ostalih objekata, napose svojim župljanima. Kako predvoditelj slavlja fra Domagoj ove godine u studenom slavi svoj dijamantni jubilej – 60 godina svećeništva fra Mirko mu je zahvalio kako na upućenim poticajnim riječima tako i na svakoj dosadašnjoj pomoći napaćenom posavskom kraju.
„Fra Domagoj je legenda kako slavonskog tako i kraja naše Bosanske Posavine. On je baš redovnik po primjeru sv. Franje. Osnovao je u Slavonskom Brodu klasičnu gimnaziju, u kojoj je dugo godina bio profesor. Uvijek je bio blizak narodu, spreman pomoći napose u vrijeme i poslije zadnjega rata kako nama svećenicima tako i ostalim vjernicima…“, ustvrdio je župnik fra Mirko.
Slavlje je pjevanjem animirao zbor Svete Male Terezije iz Kutjeva s voditeljem Pilom Miškićem.
Na misi je sudjelovalo više od tisuću vjernika, među kojima predstavnici društveno političkih vlasti: domaći sin slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara, te predstavnici hrvatskog naroda u BiH Josip Jerković, Davor Čordaš i Marijan Kljajić.
Topao sunčani jesenski dan omogućio je vjernicima, koji nisu stali u crkvu, da sudjeluju na slavlju u crkvenom dvorištu, gdje je nakon mise zaigralo veliko bosansko kolo. Pod velikim šatorom domaćini su pripremili ručak za sve. Brojni vjernici bili su odjeveni u narodne nošnje, a napose su bili lijepi oni najmlađi odjeveni u narodne nošnje.
I ove je godine održana 20. po redu Međunarodna smotra folklora na kojoj je nastupilo šest kulturno-umjetničkih društava iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Smotru je otvorio gradonačelnik Duspara. Voditelj Anto Miloš najavio je prvo svoje Žeravčane – članove Zavičajnog kluba Žeravac . Nastupili su potom; KUD Brodski biseri iz Bosanskog Broda, KUD Zavičajno društvo Rama iz Pleternice, , HKD Podgoračani iz Podgorača, zbor sv. Male Terezije iz Kutjeva i HKUD Tamburica Koraće.
Bio je to veliki događaj za žeravačku župu kojoj je to 27. poslijeratna vanjska proslava svetkovine sv. Franje, a 26. godišnjice djelovanja ZK Žeravac i 21. obljetnice osnivanja Folklorne skupine Žeravac, koju uz odrasle čine mnogi mladi.
U organizaciji Udruge za rekreativno, cestovno i planinsko trčanje i hodanje, TK Brace Slavonski Brod i Zavičajnog kluba Žeravac, dan ranije, u subotu, 5. listopada održan je19. Međudržavni maraton, kojim su sudionici 9 trkača i jedan biciklista te dva pješaka prešli 25 kilometara povezali dva franjevačka samostana, u Slavonskom Bordu i Žeravcu. Blagoslovio je na početku ispored brodskog samostana fra Domagoj Šimunović. Trčeći kroz nekoliko mjesta – Bosanski Bord, Kričanovo, Donje i Gornje Kolibe, Umku, Grk, Kruščik i Čađavicu stigavši u predvečerje u Žeravac sudjelovali su na večernjoj misi. Želja je organizatora bila je na taj način potaknuti sportski život, povratak i opstanak na području župe Žeravac.
B. Lukačević
