Otprilike pola framaša Frame Kaptol sudjelovalo je na ovogodišnjem Svjetskom susretu mladih u Lisabonu. Bogu hvala na prekrasnom iskustvu i mogućnosti da smo kao Frama i tamo mogli pronositi franjevačku radost i zajedništvo.
Istina, bilo je gužve, vrućine, hodanja, ali smo toliko milosti primili. Pohvala organizatorima na oko 150 ispovjedaonica (koje su za ovu prigodu izrađivali zatvorenici) u kojima je svaki dan trajanja susreta kroz gotovo cijeli dan bila moguća ispovijed. Kolike milosti! Koliko svećenika je samo ispovijedalo. Tu sam imao nekoliko tako snažnih ispovijedi gdje sam iz prve ruke gledao kako milost Božja po sakramentu čisti i preobražava mlade. Nikad neću zaboraviti te ispovijedi. Bogu hvala što dotiče mlade koji su mu otvoreni! Ispovjedaonice u Lisabonu su svjedočile: mladi i danas traže Krista!
Na bdjenju i misi s papom Franjom bilo nas je, prema izvještajima, 1.5 milijun. Na samom početku bdjenja vladala je tišina. 1.5 milijun mladih u tišini na polju u stavu klanjanja pred Presvetim s papom. Neopisivo iskustvo! Papa Franjo je na nedjeljnoj misi izrekao jednostavnu, kratku, a tako duboku, snažnu i poticajnu propovijed. Dodatno je oduševilo što se nakon završetka mise zaustavio i ostao neko vrijeme pred kipom Gospe Fatimske u molitvi. I zaista, skupa s Framašima kušao sam snažan zagovor Gospin. Primijetili smo da molitve upućene Mariji tamo snažno djeluju.
Ovogodišnji svjetski susret mladih u Lisabonu bilo je prekrasno svjedočanstvo vjere i zajedništva. Koliko smo samo raznih grupa mladih iz drugih država i kontinenata imali prilike upoznati i čuti njihova svjedočanstva. Primjerice, jedna djevojka iz Hondurasa imena Lourdes svjedoči kako joj je majka dala to ime nakon što je hodočastila u Lourdes, uzela vode i nakon toga začela.
Frama Kaptol i u Lisabonu je neumorno pjevala (i plesala) duhovne pjesme gdje god se nalazili – bilo u podzemnoj, bilo u tramvaju, bilo na otvorenom. Predivno je kako su drugi mladi to rado prihvatili, pridružili nam se i tako smo u zajedništvu vjere a različitosti jezika skupa slavili istog Gospodina koji nas je okupio! Vratili smo se iz Lisabona ispunjeni. Ne materijalno već puna srca, pune duše milosti. Gospodin daje, Gospodin djeluje, Gospodin je uistinu živ. U nastavku slijede svjedočanstva pojedinih framaša…
fra Ivica Janjić
Svjetski susret mladih bio je za mene posebno iskustvo. Tisuće i tisuće mladih, sa svih strana svijeta, s istim ciljem okupilo se u Lisabon. Svaki dan proveden tamo bio je dar od Boga. Svaka osoba koju sam tamo srela i s kojom sam imala priliku popričati duboko mi se urezala u srce. Ovo hodočašće produbilo je povezanost unutar bratstva. Preko dana smo puno hodali, a noću malo spavali. Te napore ne bih izdržala da me bratstvo i naše međusobno zajedništvo nije nosilo naprijed. Trenutak posebne povezanosti s drugima osjetila sam u Fatimi koju smo posjetili jedan dan. Odlučili smo klečeći prijeći put do i oko oltara. Put je bio jako težak ali uz zajedničku molitvu krunice i poticaj braće i sestara oko mene svi smo uspjeli doći do kraja. Tada sam dubinski spoznala važnost drugih u mome životu, koliko me guraju i kako bih sama, bez njih, lako odustala od puta prema naprijed, svog cilja, kada se pojave teškoće. Također, u Lisabonu nas je pratio poseban zagovor Majke Marije, kad god bi se pojavio nerješivi problem, trebali smo je samo zamoliti i ona bi ga svojim zagovorom raspetljala na najnevjerojatniji način. Osim toga, poseban mi je trenutak bio taj kada je milijun i pol ljudi, na bdjenju s papom, klečalo pred Presvetim, u tišini. Tada sam istinski osjetila kako smo svi, iako nas je mnogo, dio jednog Tijela Kristovog i koliko je svako od nas bitan, neizostavan dio toga Tijela. Predivno mi je bilo s drugima slaviti Boga na neuobičajenim mjestima, u javnom prijevozu, na ulicama i gdje god smo stigli. Pjevali bismo istu pjesmu, svatko na svom jeziku, plesali bismo, bez obzira na to što se ne znamo i ne razumijemo, radost i vjera u istoga Boga nas je jako povezivala. Najvrjednije od svega je što mi je ovaj susret mladih srušio predrasudu koja je stvorena od strane svijeta – da Crkva umire i da nema mladih. Ovdje sam vidjela upravo suprotnu stvarnost, na tisuće mladih ljudi, puni Duha, sa svih strana svijeta, okupljeni oko Krista u slavljenju i molitvi. Taj prizor sam po sebi je svjedočanstvo koje je učvrstilo moju vjeru i nadu te me obogatilo za čitav život.
Terezija Knežević, Frama Kaptol
Nekako sada kada razmišljam o danima u Portugalu svaki mi se doima na svoj način ispunjen i milostan, a kad se uzmu zajedno kao da smo proveli tjedan u nekoj drugoj dimenziji stvarnosti. Spavali smo malo i na podu učionica, tuširali se hladnom vodom na školskom igralištu, napješačiti se po vrućini svaki dan, čekali po par sati na vlak ili ručak. Ništa od toga nije bilo teško, zahvalan sam na svakom tom trenutku, ponajviše jer smo svaki proveli zajedno kao Frama. To zajedništvo koje smo doživjeli u Portugalu bilo je nešto posebno, od zajedničke molitve svako jutro i večer, druženja cijeli dan, a posebno pjesme. Pjevali smo i plesali gdje god bismo se našli, na ulici ili parku, stanici ili kolodvoru, u busu ili podzemnoj. I priključili bi nam se drugi mladi iz cijelog svijeta, Slovenci, Poljaci, Portugalci, Španjolci, Honkonžani… Pjevali bi oni s nama, pjevali bismo mi s njima. Kako je bilo predivno tako slaviti Boga! Bila je ovo prilika za upoznati ljude iz drugih krajeva, nasumično započeti razgovor, čuti njihovo iskustvo i put u vjeri, vidjeti svojim očima koliko je Crkva živa. Vrhunac je bio trenutak kada je na bdjenju s papom započelo klanjanje i izloženo Presveto. 1.5 milijun ljudi ostalo je u potpunoj tišini pred Onim koji nas je okupio, kleknulo ispred Onoga koji nas sve zove i toliko ljubi. Nisam ni sad siguran kako opisati taj trenutak. Razgovarao sam taj tjedan s nekoliko ljudi koliko je vjera u očima svijeta luda i, na neki način, radikalna. Koliko teško bude kad te ljudi koji su ti najbliži ne razumiju, misle da nisi normalan. Posebno su mi se zato urezale riječi biskupa Rogića o radosti zbog laži i progona te papini poticaji: svijetlite, slušajte i ne bojte se. Toliko smo milosti primili tog tjedna u Lisabonu, mnogih još nismo ni svjesni, a ojačani njima poslani smo biti još hrabrije svjetlo u normalnoj stvarnosti, svatko u svojoj svakodnevici.
Ivan Premuš, Frama Kaptol
Svjetski dan mladih u Lisabonu je bio prvi takav susret na koji sam išla i jako sam zahvalna i radosna što sam mogla ići upravo s braćom i sestrama Frame Kaptol. Cijelo iskustvo tog putovanja, od trenutka okupljanja na aerodromu za let do Lisabona pa sve do pozdravljanja nakon povratka u Zagreb je dragocjeno i vjerujem da mi je darovano kao melem za prebiranje, ohrabrenje i poticaj na mom daljnjem životnom putu. Nekoliko stvari na tom susretu oduševilo me i otvorilo mi oči za neke stvarnosti. Jedna od njih je da su svi koji slave i ljube Boga stvarno braća i sestre. To sam kao nikad do sada osjetila u nekoliko navrata kada bih spontano s mladima iz drugih zemalja počeli pjevati pjesme koje slave Gospodina. Ista pjesma, ali oni na svom jeziku, a mi na svom i u tim trenutcima sam u srcu osjetila – da, to mi je brat i to mi je sestra, kao da se oduvijek znamo, neko posebno zajedništvo i radost je bila među nama, reklo bi se strancima, koji se srećemo prvi put u životu, predivna iskustva da smo uistinu djeca jednog Oca. Drugo što me, između ostaloga, dojmilo je ljepota Crkve, ogromno mnoštvo mladih sa svih krajeva svijeta s bogatstvima svojih kultura, jezika i običaja koji se okupljaju na slavljenje Gospodina na različite načine. Susret s njima mi je osvijestio ljepotu tako velike obitelji koju između ostalog čini veliko mnoštvo različitih darova koje ima svaki narod i čovjek. Posljednje bih izdvojila da mogu s pouzdanjem reći da su meni taj već poseban svjetski susret mladih još posebnijim učinili u pravom smislu riječi braća i sestre Framaši Frame Kaptol. Rame uz rame tijekom ovog svjetskog susreta mladih zajedno smo ubirali i dijelili različita iskustva Boga i bližnjega i u bratskom zajedništvu smo uveseljavali, tješili, ohrabrivali, nasmijavali, poučavali jedni druge, trudeći se to sve činiti u Ljubavi zbog koje smo se i zaputili okupiti u Lisabonu. Zahvaljujem na obilju primljenih milosti dobrom i milosrdnom Bogu i snažnom zagovoru naše Majke Marije.
Mia Bagarić, Frama Kaptol
