Tradicionalno hodočašće novaka i odgojitelja novaka Južnoslavenske konferencije na franjevačke izvore započelo je u četvrtak 16. svibnja 2024.
Dan ranije svi su se sudionici okupili na Trsatu da bi u četvrtak ujutro krenuli te u predvečerje došli u Asiz. Po dolasku smo proslavili misu u crkvi sv. Damjana – mjestu gdje je sv. Franjo osjetio poziv s križa te mjesto smrti sv. Klare. Do ponedjeljka smještaj smo imali u domu sestara Franjevki Marijinih misionarki koji se nalazi neposredno iza Porcijunkule u kojoj smo svaki dan sudjelovali na Večernjoj, dok smo ostale časove molili u domu sestara. Svakog se dana jedna od četiri okupljene novicijatske zajednice brinula za liturgijsko animiranje mise, časoslova i krunice.
Petak je bio intenzivan dan na ovome hodočašću. Posjetili smo mjesto Rivotorto koje je bilo prvo obitavalište sv. Franje i prve braće. Uputili smo se u Greccio koje je najpoznatije zbog slavljenja Božića 1223. kada je sv. Franjo s braćom i mještanima “oživio” otajstvo te noći odnosno doveo vola, magarca, slamu, jasle i druge simbole Božića, danas po cijelom svijetu raširene. Na tom mjestu se nalazi i samotište u koje su sv. Franjo i druga braća dolazila, pa su tako ostale sačuvane i njihove ćelije, a mi smo slavili božićnu misu radosno pjevajući hrvatske božićne pjesme u crkvi Marije Bezgrešne. Posjetili smo i Fonte Colombo gdje je sv. Franjo dolazio te od Boga primio pravilo Reda Manje Braće, potvrđeno od pape Honorija III. 1223. godine. U poslijepodnevnim satima stigli smo u Casciu, mjesto čašćenja sv. Rite poznate kao “svetice nemogućega”, koja je imala veoma buran život, ali ispunjen Božjim milosnim darovima, no i njenim odricanjem i posvećivanjem. Tamo smo od redovnika augustinca opširno čuli o povijesti svetice i njenom čašćenju te vidjeli samostan, grob svetice i euharistijsko čudo koje se na tom mjestu štuje.
Subota je bila dan za razgledavanje i osobnu pobožnost u Papinskoj bazilici sv. Marije Anđeoske – Porcijunkuli, majci, glavi i kolijevci Franjevačkog reda, gdje smo prije svega proslavili svetu misu. Poslijepodne smo se uputili na Carcere, mjesto gdje se sv. Franjo zavlačio u špilju i povlačio u osamu na početku svog obraćenja, ali i kasnije volio dolaziti, kao i druga braća. Navečer smo imali priliku sudjelovati na subotnjoj krunici i procesiji sa svijećama u Porcijunkuli.
Na svetkovinu Pedesetnice, u nedjelju, slavili smo misu u jednoj kapelici Sacro conventa – Svetog samostana u kojem se nalaze tri veličanstvene bazilike sv. Franje kao i njegov grob. Tamo nas je dočekao fra Luka Tetec, novak za Hrvatsku Provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca, koji svoj novicijat prolazi u tom samostanu. Pridružili su nam se i tamošnja druga dva hrvatska novaka fra Adrijan Marušić i fra Jerko Šuperba. Oni su nas ugostili i pokazali nam neke dijelove samostana, grob sv. Franje, kao i donju baziliku koja čuva relikvije sv. Franje poput habita, Cedulje bratu Leonu, originalne bule potvrde Pravila iz 1223. i druge. Ostatak dana, izuzev Srednjeg časa i ručka, imali smo slobodno vrijeme kako bi obišli grad i druge bazilike (od kojih je važno istaknuti onu sv. Klare koja čuva njeno tijelo), ali i druženje i ostale aktivnosti.
U ponedjeljak smo se pozdravili s Asizom i uputili na La Vernu, brdo gdje se sv. Franjo često povlačio, a koje ove godine slavi jubilej 800 godina otkako je sv. Franjo po Božjoj milosti na svom tijelu dobio rane – znakove muke Isusa Krista, a mi smo po dolasku slavili misu na samom tom mjestu gdje je primio rane, u kapeli Stigmata. Budući da smo bili smješteni u tamošnjem samostanu, ostatak dana smo mogli provesti u šetnji i molitvi, a valja istaknuti molitvu Srednjeg časa koja se ondje moli u 15 sati, a nakon koje slijedi procesija braće franjevaca do kapele Stigmata, gdje se nastavlja posebna pobožnost sv. Franji.
Zadnjeg dana našeg putovanja u povratku smo svratili u Padovu, grad koji je obilježen životom dvojice velikih svetaca u povijesti Crkve – sv. Antuna i sv. Leopolda. Obojica franjevci, svojim životom privlačili su brojne ljude potrebne Božje milosti. I mi smo se molili na njihovim grobovima, prvo na grobu Sveca svega svijeta – sv. Antuna u velebnoj bazilici njemu posvećenoj, a potom na grobu našeg sunarodnjaka sv. Leopolda u kapucinskoj crkvi.
Nije se moglo sakriti kako su svi sudionici bili uvelike sretni i ispunjeni na kraju hodočašća. Zajedno smo prokomentirali cijelo hodočašće i složili se kako je sve bilo u najboljem redu i kako smo svi puni pozitivnih dojmova. Tako smo se, ispunjeni dojmovima, u kasnim večernjim satima vratili na Trsat, zahvalni Bogu, Majci Milosti i sv. Franji na blagoslovljenom hodočašću.
fra Šimun Benedikt Kopričanec
