Okrijepljen svetim sakramentima fra Marko Malović je preminuo u Slavonskom Brodu u nedjelju 16. rujna u 72. godini života, 56. redovništva i 47. svećeništva.
Fra Marko Ignac Malović rođen je 11. listopada 1946. godine u Domašincu, župa Dekanovec u Međimurju, od oca Lovre i majke Cecilije r. Ovčar. Nakon osnovne škole 1961. godine u Zagrebu ulazi u Franjevačko sjemenište. U Franjevački red, u novicijat, ušao je u Cerniku, 25. kolovoza 1963. godine i dobiva redovničko ime fra Marko. Nakon godine novicijata, 26. kolovoza 1964. godine položio je prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete položio je 8. prosinca 1969. godine u Vukovaru, a za svećenika je zaređen 25. lipnja 1972. godine u Zagrebu. Kao svećenik bio je na službi u Zagrebu, Bjelovaru, Našicama, Trsatu i Virovitici, a od početka velikosrpske agresije od 1990. godine za vrijeme cijeloga Domovinskoga rata i mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u čemu je i fra Marko dao svoj značajan doprinos, sve do 2005., u Iloku. Nakon toga bio je još u Bjelovaru, Virovitici, Varaždinu i Slavonskom Brodu. Tijekom svojega redovničkoga i svećeničkoga života obavljao je službe definitora, gvardijana, vikara samostana, ekonoma samostana, magistra novaka i časne braće s privremenim zavjetima, župnika, kapelana, duhovnoga asistenta OFS-a, duhovnika časnih sestara, ispovjednika.
Dobitnik je i više odlikovanja i priznanja. Papa Ivan Pavao II. 1999. godine podijelio mu je crkveno odlikovanje „Pro Ecclesia et Pontifice” za njegovo svećeničko i redovničko djelovanje i evanđeosko svjedočenje u teškim ratnim i poratnim godinama, a predsjednik Republike Hrvatske Dr. Franjo Tuđman 1997. godine odlikovao ga je „Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske” i 1999. godine „Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića”. Gradsko vijeće Grada Iloka dodijelilo mu je Povelju Grada Iloka kojom ga je proglasilo „Počasnim građaninom Grada Iloka” u znak „zahvalnosti za duhovnu i inu potporu građanima Iloka u vrijeme Domovinskoga rata, a potom i u danima povratka prognanih Iločana”.
Pismo sućuti predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović
(klikom na sliku iznad otvarate poveznicu)
Uz rodbinu, brojne prijatelje, stotinjak svećenika i redovnika te pedesetak redovnica, u utorak 18. rujna 2018. godine na starom groblju u Vukovaru pokopan je svećenik franjevac fra Marko Malović, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Sprovodne obrede predvodio je provincijalni ministar fra Ilija Vrdoljak.
U oproštajnom govoru fra Venancije Mihaljević, odgojitelj u franjevačkom sjemeništu, ocrtao je plodan svećenički život i obilan pastoralni rad pok. fra Marka naglasivši kako je u svom revnom svećeničkom služenju bio doista evanđeoski izgrađen te je svaku povjerenu mu službu s ljubavlju prihvaćao. „Odlikovao se otvorenom prijateljskom dušom zbog čega su ga svugdje ljudi prihvaćali i voljeli. Nešto od toga zapisao je i u svojoj knjizi Ostajemo u Iloku, no, ono najvrjednije zapisano je u srcima mnogih ljudi koji su ga poznavali“, rekao je, među ostalim, fra Venancije.
Misu zadušnicu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić nakon sprovoda u franjevačkoj i župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru u kojoj je, upravo zahvaljujući zauzetosti i dosjetljivosti fra Marka u Iloku sačuvano dragocjeno sakralno blago iz crkve i samostana u Vukovaru među kojima su moći sv. Bone i kip Gospe, koju su zbog načina spašavanja nazvali i unproforka. Prigodnu homiliju imao je nadbiskup u miru mons. Marin Srakić.
Nadbiskup Srakić posebno je naglasio zauzeto djelovanje pok. fra Marka od početka velikosrpske agresije od 1990. godine te za vrijeme cijeloga Domovinskoga rata i mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja. „Otac Marko bio je znak sigurnosti i nade onima koji su ostali u Iloku, a i nama u slobodnim krajevima. U Iloku je pomagao onima koji su ostali bez ikoga i ičega. On je ondje čuvao i podržavao mir i bio je znak mira. I dok su strane novine često o Hrvatskoj i hrvatskom narodu pisale negativno, o ocu Marku nije napisana nijedna negativna riječ. Stoga je posve razumljivo da je Crkva priznala njega i njegovo djelo ostanka i svjedočenja te ga je Papa Ivana Pavao II. odlikovao odlikovanjem „Pro Ecclesia et Pontifice”. Odlikovao ga je zato što je svjedočio istinu, naviještao mir, pravednost, slobodu i ljubav. I nije čudo da je upravo samostan u Iloku bio središte tog dijela domovine u koji su dolazili i oni kojima je bilo stalo do Hrvatske, kao i oni kojima i nije bilo stalo. On je u Crkvi ulijevao nadu, služeći punih sedam godina kao čuvar crkve, samostana, Iloka. Međutim, on je bio i vinogradar i ratar jer je pomagao da preživi onih 1200 vjernika Hrvata koji su ostali u Iloku. Oni koji dobro poznaju situaciju, priznaju da su sigurni da nije bilo oca Marka da bi Iločka kao i ostale crkve bile srušene, ali ne samo crkve građevine, nego i živa Crkva.“, rekao je među ostalim nadbiskup Srakić.
Iskazavši svoju kršćansku sućut nadbiskup Hranić zahvalio je provincijalnom ministru fra Iliji Vrdoljaku za sve svećenike Provincije koji su u vrijeme Domovinskog rata podnijeli veliku žrtvu djelujući tada na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Ustvrdio je da nam fra Marko svima može biti primjer i poticaj kako se iskreno voli Boga i bližnje te primjer da se domovina voli tako da se u njoj ostaje, u njoj živi i bori. Provincijalni ministar fra Ilija Vrdoljak u svojoj zahvali svima koji su došli ispratiti pok. fra Marka ustvrdio je da se može reći da je fra Marko novi Ivan Kapistran, ali ne s mačem, nego mirotvorstvom. Sažalnicu rodbini i Provinciji uputila je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović i požeški biskup Antun Škvorčević.
Ispraćaj pok. fra Marka iz Franjevačkoga samostana u Slavonskom Brodu, gdje je bio na službi, bio je s misom zadušnicom istoga dana u jutarnjim satima u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva, a predvodio ju je u koncelebraciji s dvanaest svećenika domaći gvardijan fra Klaudio Milohanović.
Još dok je bio dječak cijela obitelj je doselila u Vukovar i ondje je završio osnovnu školu. Odmalena je bio ministrant, a povezanost s franjevcima bila mu je poticaj za odabiranje redovničkog života. Nakon osnovne škole odlazi u franjevačko sjemenište u Zagrebu i nastavlja školovanje u franjevačkoj gimnaziji. U Franjevački red, u novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda stupio je 25. kolovoza 1963. godine u Cerniku i dobiva redovničko ime fra Marko. Nakon godine novicijata, 26. kolovoza 1964. godine položio je prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete položio je 8. prosinca 1969. godine u Vukovaru, a za svećenika je zaređen 25. lipnja 1972. godine u Zagrebu. Kao svećenik bio je na službi u Zagrebu, Bjelovaru, Našicama, Trsatu i Virovitici, a od početka velikosrpske agresije od 1990. godine za vrijeme cijeloga Domovinskoga rata i mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u čemu je i fra Marko dao svoj značajan doprinos, sve do 2005., u Iloku. Nakon toga bio je još u Bjelovaru, Virovitici, Varaždinu i Slavonskom Brodu. Tijekom svojega redovničkoga i svećeničkoga života obavljao je službe definitora, gvardijana, vikara samostana, ekonoma samostana, odgojitelja novaka i časne braće s privremenim zavjetima, župnika, kapelana, duhovnoga asistenta OFS-a, duhovnika časnih sestara, ispovjednika. Zadnju godinu dana bio je na službi ispovjednika u Slavonskom Brodu.
Brankica Lukačević
