Oni koji hoće da kao redovnici borave u samotištima neka budu trojica ili najviše četvorica: dvojica od njih neka budu majke, koje imaju dva, ili barem jednog sina. Ona dvojica koja su majke neka obavljaju život Marte, a dvojica sinovi neka vode život Marije (usp. Iv 10, 38-42) i neka imaju klauzuru, zatvoren prostor gdje neka svaki ima svoju ćeliju u kojoj neka moli i spava. I neka uvijek mole povečerje dotičnoga dana odmah poslije zalaza sunca i neka nastoje držati šutnju; neka recitiraju svoj časoslov; o ponoći neka ustaju na matutin i neka najprije traže Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu (Mt 6, 33). Prvi čas neka reknu u sat koji im odgovara, a nakon trećeg časa neka završe šutnju; mogu govoriti i poći svojim majkama. I kad im se svidi mogu tražiti od njih milostinju, kao siromašna djeca, radi ljubavi Gospodina Boga. Poslije neka reknu šesti i deveti čas, a večernju neka reknu u sat koji im odgovara. A u klauzuru gdje borave neka nijednoj osobi ne dopuštaju ulaziti i neka tu ne blaguju. A ona braća koja su majke neka nastoje biti daleko od svake osobe i, iz poslušnosti prema svome ministru, neka čuvaju svoje sinove od svake osobe, da nitko ne mogne s njima govoriti. I sinovi neka ne govore s nijednom osobom osim sa svojim majkama i sa svojim ministrom i kustodom kad se ovomu svidi da ih pohodi s blagoslovom Gospodina Boga. I sinovi neka katkada preuzmu službu majki, kako im se kada bude činilo zgodnim da se među sobom izmijene; neka tada nastoje sve gore spomenuto revno i zauzeto opsluživati.
