U nedjelju 6. studenog u prostorima kazališta Komedija na Kaptolu u Zagrebu pod svetom misom u 12 sati obilježili smo spomen na slugu Božjeg o. Aleksu Benigara. Uz okupljene vjernike na misnom slavlju prisustvovali su članovi rodbine o. Alekse. Na početku slavlja, koje je predvodio vicemagister braće juniora fra Josip Ivkić, okupljene je pozdravio vicepostulator kauze fra Ratko Radišić, a na kraju slavlja riječ je uime samostanskog bratstva uputio fra Zdravko Lazić.
Fra Josip je u svojoj propovijedi, u kontekstu nedjeljnog evanđelja, citirao misao sluge Božjega o uskrsnuću: Za kako divan cilj smo određeni! S kolikom radošću i duhovnom napetošću trebamo u zemaljskom životu očekivati taj svemirski događaj. On je zasigurno zajamčen Isusovim riječima. Sveci su oni koji su, svaki u svom vremenu, svojim zaslugama, krepostima i primjerom života bili kao prst koji je ukazivao prema nebu, prema vječnoj domovini, podsjećajući nas da nam je nebo dom i danas smo potrebni onih koji će ljubavlju prema Kristu vječnost dovoditi u vremenitost, nebo učiniti čovjeku bližim. I zato je kršćaninova zadaća ostati i trajno živjeti u toj novosti života, to jest kršćanin mora imati dio u stanju u kojemu sada živi Krist, a to je uskrsno stanje.
Uz to fra Josip je istaknuo važnost vjernosti Bogu u svakodnevnom životu i obvezama, u čemu se jasno nazirala svetost o. Alekse. Ustajao je rano i prve trenutke dana posvećivao Bogu u molitvi i po Euharistiji, koja mu je bila „stup“ dana, da bi se zatim posvećivao revnim služenjem pokornicima u sakramentu ispovijedi. Znao je ispovijedati i po 8 sati dnevno. Osim toga, rado je boravio s braćom dijeleći s njima vedre trenutke zajedništva. Fra Josip je zaključio propovijed uz misao o. Alekse kako je uskrsnuće tajna čiju slatkoću treba kušati i provesti u život.
O. Aleksa Benigar rođen je 1893. godine u Zagrebu. U Red manje braće ulazi s 14 godina. Za svećenika je zaređen 1915. godine u Zagrebu. Nekoliko godina bio je odgojitelj franjevačkih bogoslova, a potom je 25 godina djelovao kao misionar u Kini. Nakon što je kratko proboravio u zatvoru i zajedno s ostalim misionarima bio protjeran iz Kine, odlazi u Rim gdje boravi do kraja života. U Rimu je bio tražen ispovjednik i voditelj duhovnih vježbi te je bio teološki savjetnik u Kongregaciji za kauze svetih. Preminuo je okružen braćom 1. studenog 1988., na blagdan Svih svetih. Grob mu se nalazi u samostanskoj crkvi svetog Franje Asiškog na Kaptolu. Nastojao je u cijelosti živjeti i ostvariti svoj redovnički poziv – poziv na svetost, a koji nije drugo doli udioništvo u Kristovom životu, napose njegovoj muci, smrti i uskrsnuću.
Potičemo vas da se u svojim životnim potrebama preporučate zagovoru o. Alekse Benigara.