Ovogodišnje obilježavanje preminuća časnog sluge Božjega Vendelina Vošnjaka, utemeljitelja naše Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, 18. ožujka 2021., proteklo je u posve novim okolnostima. I dok smo ga svake godine mogli obilježavati u matičnoj kući na Kaptolu gdje se nalazi grob časnog sluge Božjega o. Vendelina, pa i prošle godine, premda mnogo skromnije nego inače budući da smo bili onemogućeni pandemijom koronavirusa, ove godine to nismo mogli zbog ruševnosti crkve sv. Franje nakon razornog potresa koji je pogodio grad Zagreb 22. ožujka 2020.
Spomen na preminuće časnog sluge Božjega Vendelina Vošnjaka ove godine bilo je u crkvi Svetoga Križa u Zagrebu u Sigetu, a predvodio ga je provincijalni ministar fra Milan Krišto. U svojoj prigodnoj homiliji provincijalni ministar fra Milan Krišto je istaknuo:
„Večeras se spominjemo časnog sluge Božjega o. Vendelina Vošnjaka, osnivača Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i njegova prelaska s ovoga svijeta prije 88 godina u franjevačkom samostanu na Kaptolu. Upravo je znakovito kako je prije početka mjera pandamije koronavirusa bila i slavljena prošle godine misa na ovaj dan, kao posljednja ‘svečana’ misa prije strogih mjera zabrane slavljenja misa. I onda, samo četiri dana kasnije, 22. ožujka 2020. u potresu je stradao samostan i crkva sv. Franje na Kaptolu gdje se nalazi sada nama pomalo nedostupan grob sluge Božjega Vendelina Vošnjaka.
Vrijedno je spomenuti u ovim okolnostima da se spominjemo fra Vendelina koji je vršio u samostanu na Kaptolu i službu gvardijana upravo u vrijeme obnove samostana i crkve nakon onog razornog potresa 1880. godine te je sigurno suosjećao kao i mi danas s dugogodišnjom obnovom koja tek predstoji. On će kasnije kao prvi provincijal novoosnovane Franjevačke provincije biti sudionik ponovne posvete crkve, te vjerujemo da je u sebi nosio duboko upisanu radost i na taj trenutak.
Budući da se nalazimo u trodnevnici za svetkovinu sv. Josipa volio bih još kratko s vama podijeliti nekoliko duhovnih poticaja fra Vendelina o sv. Josipu kojega je on jako štovao. Ujedno spominjem da se nalazimo u jubilarnoj Godini sv. Josipa. Papa Franjo je 8. prosinca 2020. proglasio Godinu sv. Josipa o 150. obljetnici njegova proglašenja sveopćim zaštitnikom Crkve.
U Apostolskom pismu Očevim milosrđem papa Franjo piše (2. Nježan otac pun ljubavi): ‘Povijest spasenja ispunjava se u nadi protiv svake nade (Rim 4,18) kroz naše slabosti. Previše puta mislimo da Bog djeluje samo kroz ono dobro u nama, no većina njegovih planova ostvaruje se u i unatoč našoj slabosti… Zli nas tjera da svoju slabost gledamo negativno, dok je Duh nježnom ljubavlju iznosi na vidjelo. Nježnost je najbolji način da dodirnemo ono krhko u nama. Upiranje prstom i osuđivanja, što često koristimo u odnosu prema drugima, znak su nesposobnosti da u sebi prihvatimo vlastitu slabost, vlastitu krhkost. Zbog toga je važno susresti se s Božjim milosrđem, posebno u sakramentu pomirenja, gdje doživljavamo njegovu istinu i nježnost.’
Otac Vendelin redovito je ispovijedao u crkvi sv. Franje na Kaptolu u ispovjedaonici nasuprot oltara svetog Josipa; prije nego bi ušao u ispovjedaonicu, najprije se pomolio sv. Josipu kojemu je preporučio svoje penitente. Sadašnja situacija našega života označena je nepovjerenjem koji zasigurno proizlaze kao posljedica potresa i epidemije.
Papa u Apostolskom pismu (4. Otac koji prihvaća) spominje da ‘(…)Isusov dolazak među nas Očev je dar koji nam omogućuje da se pomirimo s tijekom vlastite povijesti, čak i kad ju ne razumijemo u potpunosti. (…)Prihvaćanje života na ovaj način uvodi nas u njegov skriveni smisao. Život svakoga od nas može se čudesno ponovno pokrenuti ako nađemo hrabrosti živjeti prema onomu što nam govori Evanđelje.’
A otac Vendelin upozorava: ‘Bog je proslavio svetog Josipa radi njegova svetog i skrovita života da nas pouči kako slava naša nije u uzvišenim službama, nego u tome da točno vršimo volju Božju i da naš kršćanski život provodimo po svetom Evanđelju.’
U jednom svom obraćanju, pred Generalnim ministrom Reda Manje braće koji je pohodio našu Provinciju 1983. godine, fra Bonaventura Duda spomenuo je sljedeće: ‘Prije svega Vendelin je bio oduševljen učenik Kristov – njegov učenik i svećenik – i to školovan u školi sv. Oca Franje kojega se on osjećao najvjernijim sinom i nasljedovateljem. U Franjinoj školi on je stalno napredovao u produbljivanju Isusova Evanđelja, da bi ga sve bolje poznavao, ljubio i u svoj život provodio. A kako mu je Božja Providnost povjerila toliku braću, on je nastojao da im bude učiteljem, i to ponajprije svojim vlastitim životom, a onda dužnom im poukom putem pisama i usmenim nagovorima.’
I završimo poticajem o. Vendelina o sv. Josipu: ‘Imajmo i mi Josipa pred očima pa se i mi uzdajmo u njega jer on pomaže svima, a pogotovu onomu koji čuva svoju dušu onako čistu kao što ju je čuvao on, koji živi u duhu s Isusom i koji sve radi za Isusa. O, sv. Josipe, vodi nas k Isusu! Amen.’”– zaključio je homiliju provincijalni ministar fra Milan Krišto.
Budući da se iz navedenih razloga ne možemo moliti na grobu časnog sluge Božjega Vendelina Vošnjaka, vicepostulator kauze fra Rajko Gelemanović nas u prigodnom glasilu Venedelin potiče: „Spomendan časnog sluge Božjega Vendelina ne možemo slaviti u crkvi sv. Franje na Kaptolu pa preporučamo štovateljima da ga proslave u svojoj osobnoj molitvi ili u crkvi u koju zalaze.”
