Gđa Katarina Hruška r. Bokob, majka našega brata fra Tomice hruška, blago je u Gospodinu preminula u 89. godini života na prvu nedjelju Došašća, 30. studenoga 2025. u Domu za starije i nemoćne osobe Požega.
Sprovodne obrede u utorak 2. prosinca na mjesnom groblju u Rajsavcu predvodio je provincijalni ministar fra Milan Krišto. Na posljednjem ispraćaju pokojne majke Katarine okupio se velik broj mještana, župljana župe sv. Barbare u Jakšiću, kao i vjernika iz Požege gdje u samostanu na službi sakristana djeluje fra Tomica. Prisutan je bio i požeški biskup mons. Ivo Martinović, svećenici katedralnog dekanata iz Požege kao i mnogo braće franjevaca iz Provincije.
U svojoj propovijedi fra Milan je istaknuo da smo „prošle nedjelje, na prvu nedjelju došašća, razmišljali o pozivu na budnost ususret našem konačnom susretu s Gospodinom. Pokojna Katarina svojim životom govori nam o ustrajnosti i predanosti, a posljednjih godina kroz trpljenje pokazuje primjer nošenja križa raznih bolesti.“
Katarina je rođena 6. kolovoza 1937. godine od roditelja Pave i Mare u Rajsavcu, koji su imali devetoro djece od kojih se dvoje po porodu već preselilo Gospodinu. Katarina se udala 1956. godine za Vladimira Hrušku koji je umro 2014. godine. S njime je imala kćer Jasnu koja je preminula 2014. i sina fra Tomicu koji je na službi u samostanu u Požegi. Odlikovala se jednostavnim i samozatajnim životom, te je sa svojom suprugom u kršćanskome duhu odgajala svoju djecu, gdje se s vremenom rodilo i franjevačko redovničko zvanje sina Tomice.
Fra Milan je rekao kako je Katarina „bila usmjerena na druge i tko god je došao u njihovu kuću u Požegi mogao je čuti pitanje: jesi li gladan/gladna; izričući odmah i dobrodošlicu i brigu oko onoga najosnovnijega.“
„Pokojna Katarina je bila član bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda u Požegi te je i ovdje do izražaja dolazila njezina briga i skrb za one koji su bili u bilo kakvoj nevolji. U svojoj starijoj dobi osobito je molitvama pratila sve ono što je bilo djelo ovoga bratstva. Čitav život bila je označena jednom nadom i radosnim susretanjem s drugima. Pamtit ćemo je i po radosnim susretima s nama franjevcima gdje se očitovala ona poznata izreka sv. Franje iz Asiza: Gospodin mi je dao braću. Mi bismo onda ovdje mogli nadodati kako su otac i majka našega brata u sv. Franji postali sada i naš otac i majka. Tako se i ona znala zanimati za pojedinu našu braću koji su ranije bili na službi u požeškom franjevačkom samostanu pitajući kako su oni sada, gdje su sada na službi. To sjećanje na njih uvijek je bilo popraćeno jednom istinskom radošću“, naglasio je fra Milan.
„Pokojna Katarina svjedočila je svojim životnim predanjem, ne samo vama koji ste s njom živjeli, već i mnogim naraštajima kroz svoj ispunjeni život u kojem se susreću i prolaznost i vječnost kroz iskustvo vjere i pouzdanja u Gospodara života i smrti“, zaključio je fra Milan.
Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Barbare u Jakšiću predvodio je fra Smiljan Berišić, a propovijedao je fra Zdravko Lazić koji je istaknuo kako je pokojna Katarina svojim životom već dolazila Gospodinu i zato vjerujemo da je On sada ispunio svoje obećanje toplinom i milosrđem svojega srca. Fra Zdravko je rekao kako Bog ne gubi ono što je dobro, ono što je dar, što je vrijedno, jer dobrota ne propada, ljubav se ne briše. „Ova žena, supruga i majka, u srcima svoje obitelji ostavlja trag koji smrt ne može izbrisati. Ostaju njezine vrline, njezine žrtve, njezina tišina, njezina postojanost. Sve ono što je činila iz ljubavi, ušlo je u Božju vječnost. I zato smrt nije gubitak, nego povratak — povratak Onome koji joj je darovao život“, naglasio je fra Zdravko.
Na kraju je fra Zdravko govorio kako majka zna čuvati, a nju sada čuva Bog. „Koliko je samo puta majka čuvala djecu od opasnosti, brinula o njima, molila za njih? Čuvala je dom, čuvala je mir, čuvala je zajedništvo. Ali sada se uloge mijenjaju: Ako je majka ponekad bdjela nad svojom djecom, Bog sada bdije nad njom. Ako je majka hranila, tješila i hrabrila, sada je Krist tješi i hrani svojom neizmjernom ljubavlju“, zaključio je fra Zdravko.
Na kraju svete mise domaći župnik vlč. Ivan Rončević pročitao je sažalnicu požeškoga biskupa mons. Ive Martinovića upućenu fra Tomici.
U duhu zahvalnosti i poštovanja oprostili smo se od pokojne Katarine čime smo iskazali počast njezinu ispunjenu i ostvarenu životu. Neka joj dobri Gospodin podari svoju blizinu za kojom je toliko uvijek čeznula u svojim molitvama i uvede je u svoje Kraljevstvo.
