U utorak 13. veljače 2024. na Gradskom groblju Miroševac oprostili smo se od g. Roka Ćibarića, oca našega fra Roberta Ćibarića, gvardijana i župnika u Kloštru Ivaniću.
Roko Ćibarić preminuo je u ponedjeljak 12. veljače 2024. godine u Zagrebu u 75. godini života, okružen svojom obitelji nakon kratke i teške bolesti.
Rodio se 16. kolovoza 1949. godine u Janjevu od oca Mateja te majke Božice r. Karamatić. Roko se vjenčao s Cecilijom (Ljiljom) r. Matić, te je s njom imao četvoricu sinova: Matu, Damira, Ivana i našega brata svećenika fra Roberta Ćibarića, člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, koji je na službi gvardijana i župnika u Franjevačkom samostanu u Kloštru Ivaniću. Svi Rokovi sinovi odrastali su u ozračju vjere i molitve, te su svi izrasli u zrele i odgovorne osobe.
Kao otac obitelji Roko se odlikovao odgovornošću u radu, što je želio prenijeti na svoju djecu, te tako posvjedočiti odgovornost za vlastitu obitelj. Bio je potpora svojoj supruzi u odgoju djece kako bi živjeli kršćanske vrijednosti, što je osobito došlo do izražaja doseljenjem iz Janjeva u novu sredinu, u Zagreb.
Sprovodne obrede pokojnoga Roka predvodio je provincijalni ministar fra Milan Krišto uz sudjelovanje braće franjevaca i s mnoštvom vjernika koji su se došli oprostiti od pokojnoga Roka te obitelji iskazati podršku i potporu u trenutku gubitka voljenog supruga i oca. Među okupljenima prisutni su bili i mnogi župljani župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Kloštra Ivanića koji su došli podržati svoga župnika i njegovu obitelj predvođeni braćom iz kloštarskog samostana.
Provincijalni ministar je istaknuo kako je Gospodin pozvao k sebi Roka upravo pred početak novog liturgijskog vremena kada ćemo kao vjernici već sutra biti pozvani na obraćenje po obredu pepeljenja. Time će nam se ponovno posvijestiti kako smo ovdje samo prolaznici i hodočasnici. Naš ovozemaljski život je put koji traži neprestani oslonac na Boga u želji da se ostvarimo u pozivu na vršenje Božje volje, što se Roko svesrdno trudio živjeti.
Svetu misu zadušnicu u samostanskoj i župnoj crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića predvodio je fra Ivan Matić, kojem je pokojni Roko bio šogor. U propovijedi je progovorio o Rokovu životu u svjetlu vjere u uskrsnuće koju je i on sam predano živio.
Cjelokupno slavlje oproštaja od pokojnoga Roka je bilo izraz iskazivanja počasti jednom čestitom životu i ustrajnom svjedočenju ljubavi. Rastajući se u vremenu od pokojnog Roka ostaje u nama tajna života koju smo dijelili kao oni s kojima je on živio i za koje je živio. Ostaje upisana ljubav, žrtva i služenje kao primjer života, koja je osobito u vremenu trpljenja i bolesti postala tako snažno svjedočanstvo njegovog povjerenja u Gospodina.
Neka mu Gospodim bude milosrdan i podari mu život vječni.
